Ameljin: Nova pjesma

* * *

U avgustu zvijezde noću znaju

jedna za drugom da padaju:

tijesno je u staništu neba —

ogledalom obmanih, namamih

širinu prostora i zlatom njiva,

ne dopušta obratno

tuga zemna — tuga puna.

U avgustu muve slijeću s uma

u neopisivom strahu

od nadolazeće hladnoće.

U avgustu ko nije, hoće

brzo da se priprema na

smrt, ništavilo, nebitak,

prisjeća se stalno svak

mladosti, zrelosti, starosti —

njima je svaka podvrgnuta

dob, tvrda pak mole usta,

pogledom se oči opterećuju:

šta se tamo vidi? hrast il grab? —

Tijelo iznošeno, duh pak slab,

um na dijelove pokidan,

cijelog nećeš skupiti više.

Stara se završava i piše

uskoro knjiga nova.

U avgustu se sunce umori,

znak u kosmosu pogubni svih

preživjelih tvari,

samo skakavci gladni,

s krilima i kopitama glasni,

vide veliku u tom

korist. — Četiri nepune

daktile[1], parne rime krnje,

svaka treća polusestra

joj tek i ni nalik joj nije.

U avgustu su staze zaraslije

i više se jede mliječno.

Jezik mi se nije zapleo,

što pišem je loše. — Privikao

sam živjeti za troje il više

s pomoću Božjom. Čas tvoj bio — ne bio:

"Šta bi bio, da si juče preminuo?" —

sam sebe pitam,

sam odgovaram sebi – nebitan stvor,

nerazumljivih pjesama autor,

zamršenih stihova.

Nije avgust mjesec strašan:

na Božić svoj ću rođendan

dočekati, nadam se trideseti.

1999. – 2000.

Preveo s ruskog: Ž. M.

---

[1] Grč. Trosložna stopa u antičkoj metrici.