Jiddu KRISHNAMURTI: KREATIVNO NEZADOVOLJSTVO

Jeste li ikada sjedili vrlo mirno, bez ikakvog pokreta? Pokušajte, sjednite zaista mirno, s uspravljenim leđima i zapažajte što se događa u vašem umu. Ne pokušavajte ga kontrolirati, ne recite kako bi to bilo skakanje s jedne misli na drugu, s jednog interesa na drugi, već upravo budite uvjereni kako vaš um skače. Ne činite ništa u vezi toga već promatrajte s obale rijeku kako je voda zapljuskuje. U rijeci koja teče je mnogo toga – ribe, lišće, mrtve životinje - ali to je uvijek živo, u pokretu i vaš um je takav. On je uvijek neumoran, leti s jedne stvari na drugu poput leptira.

Kada slušate neku pjesmu kako je slušate? Možete biti poput osobe koja pjeva, možete imati krasno lice, možete slijediti značenje riječi, ali, osim svega toga, kad slušate pjesmu, vi slušate tonove i tišinu između tonova, zar ne? Na isti način, pokušajte sjediti vrlo mirno bez vrpoljenja, bez kretnji vaše glave ili čak vaših prstiju na nozi, i tada slijedite vaš um. To je velika zabava. Ako to pokušavate kao zabavu, to je zabavna stvar, otkrit ćete kako se misli dovode u red bez ikakve vaše namjere da ih kontrolirate. Tu nema cenzora, nema prosuditelja, nema procjenitelja. I kad je vaš um stoga sasvim miran u sebi, spontano miran, otkrit ćete što je to biti radostan. Znate li što je radost? To je kao smijati se, uživati u nečemu ili ničemu, znati što je radost življenja, smiješak, gledati izravno u oči drugog bez ikakvog straha.

Jeste li ikada doista gledali nekog u oči? Jeste li ikad gledali u oči vašeg nastavnika, oca, visokog činovnika, pomoćnika, siromašnog coolija¹ i vidjeli što se događa? Većina nas se boji izravno gledati u oči drugoga, a drugi ne žele da ih gledamo na taj način zato što su također uplašeni. Nitko ne želi otkrivati sebe, mi smo svi na straži, zaklonjeni iza različitih slojeva bijede, borbe, čežnje, nade, a samo je mali broj onih koji vas mogu gledati ravno u oči i smiješiti se. I vrlo je važno smiješiti se, biti sretan, zato, vidite, bez pjesme u srcu život postaje vrlo glup. Možete ići od hrama do hrama, od jednog do drugog muža ili žene, možete naći novog učitelja ili gurua. No ako u tome nema unutarnje radosti život znači vrlo malo. A otkriti tu unutarnju radost nije lako, zato su većina nas samo površno nezadovoljni.

Znate li što znači biti nezadovoljan? Vrlo je teško razumjeti nezadovoljstvo, zato što većina nas usmjeravaju nezadovoljstvo na izvjesne ciljeve i stoga ga zatomljuju. Naša je jedina briga postići za sebe siguran položaj s dobro uspostavljenim interesima i prestižem tako da nas ne uznemiruju. To se događa u kući i u školi također. Nastavnici ne žele biti uznemiravani i zato slijede utvrđenu rutinu; zato u trenutku kada ste zaista nezadovoljni i počinjete zahtijevati, pitati, postoji ograničenost na uznemiravanje. Ali to se događa samo preko stvarnog nezadovoljstva na koje ste potaknuti.

Znate li što je poticaj? Vi ste potaknuti kad potičete ili počinjete nešto bez žurbe. To ne treba biti nešto veliko ili čudesno – to će doći kasnije. Ali tu je iskra poticaja kad sadite drvo svojom voljom, kad ste spontano ljubazni, kad se smiješite čovjeku koji nosi teški teret, kad maknete kamen s ceste ili kad pogladite neku životinju pored puta. To je mali početak ogromnog poticaja koji morate imati ako znate za ovu čudesnu stvar zvanu stvaralaštvo. Stvaralaštvo ima korijene u poticaju koji se javlja samo kad ste duboko nezadovoljni.

Ne bojte se nezadovoljstva, ali dajte hranu tome sve dok iskra ne postane plamen i vi ste uvijek nezadovoljni sa svime – sa svojim poslom, sa svojom obitelji, sa svojim tradicionalnim zanimanjem za novac, položajem, moći – tako da zaista počnete misliti, otkrivati. Ali kao odrasli vi ćete otkriti kako je vrlo teško održati duh nezadovoljstva. Vi imate djecu koju treba othraniti i sve zahtjeve vašeg posla koji vas brinu; mišljenje vaših susjeda, društva prelama se na vama i uskoro počinjete gubiti gorući plamen nezadovoljstva. Kad osjećate nezadovoljstvo vi uključujete radio, idete guruu, obavljate puju², priključujete se nekom klubu, pijete, jurite za ženama – bilo što da ugasite plamen. Ali, vidite, bez ovog plamena nezadovoljstva vi nikad nećete imati poticaj kojim započinje kreativnost. Da bi otkrili što je istina morate se protiviti uspostavljenom sustavu; ali što više novca imaju vaši roditelji, što više sigurnosti imaju vaši nastavnici u svom poslu, to manje žele da se protivite.

Kreativnost nije samo slikanje slika niti pisanje pjesama, što je dobro činiti, ali to nije od značaja samo po sebi. Ono što je važno je biti doista nezadovoljan, zato što je potpuno nezadovoljstvo početak poticaja koji postaje kreativnost koja sazrije i to je jedini način da se otkrije što je istina, što je Bog, zato što je kreativno stanje Bog.

Dakle morate imati to potpuno nezadovoljstvo – ali s radošću. Razumijete li? Morate biti potpuno nezadovoljni, ne sa žaljenjem već s radošću, s ljubavlju. Mnogi ljudi koji su nezadovoljni strašno zamaraju; oni se uvijek žale kako ovo ili ono nije u redu, ili žele biti u boljem položaju, ili žele da su drugačije okolnosti, zato što je njihovo nezadovoljstvo površno. A oni koji nisu uopće nezadovoljni su već mrtvi.

Ako se možete protiviti dok ste mladi i kad odrastete sačuvate vaše nezadovoljstvo oživljeno s vitalnošću radosti i velike naklonosti, onda će plamen nezadovoljstva imati čudesan značaj zato što će izgraditi, kreirati, unijeti nešto novo. Zato morate imati pravu vrstu obrazovanja, koje nije takvo da vas samo pripravlja da dobijete posao, ni da se uspnete na ljestve uspjeha, već obrazovanje koje će vam pomoći misliti i dati vam prostor – prostor ne u obliku veće spavaće sobe ili većeg krova, već prostor da vaš um odraste tako da nije ograničen bilo kakvom vjerom, bilo kakvim strahom.

(iz knjige „Razmislite o tome“)

Jiddu KRISHNAMURTI (1895 – 1986) bio je jedinstvena duhovna pojava, čovjek koji je putovao i predavao širom svijeta sve do svoje smrti. Njegovi govori i djela su sačuvani u više od sedamdeset knjiga.

Razmislite o tome predstavlja Krishnamurtijevu korjenitu viziju života na nov način. U središtu ove čudesne zbirke su predavanja velikog učitelja koji upotpunjuju i pojašnjavaju narav istine i onih zapreka koje nas često sprječavaju da ih vidimo. To je njegova najpopularnija knjiga u kojoj je na jednostavan način mladim ljudima prenio svoje učenje o slobodi čovjeka i njegovom pravu da sam upravlja sobom a ne da čini ono što mu drugi nameću. Sam Krishnamurti nije htio osnovati svoj duhovni pokret već je kritizirao takozvane gurue koji svojim sljedbenicima ispiru mozak. Njegova najpoznatija djela su Kraj vremena, Sloboda od poznatog, Komentar o životu, Buđenje inteligencije, Prva i zadnja sloboda, S onu stranu nasilja, Biti čovjek i druga.

Krishnamurti je utjecao na Dalaj Lamu, Gandhija, Aldousa Huxleyja, Henry Millera i druge.

Preveo s engleskog: Žarko MILENIĆ

1 indijski nadničar (prev.)

2 Sanskr. molitva, hinduistički religijski ritual (prev).

Jiddu Krishnamurti: SLOBODA I LJUBAV

Možda neki od vas ne razumiju u cijelosti sve ono što sam govorio o slobodi; ali upozoravam, vrlo je važno biti otvoren novim idejama, to je nešto na što niste navikli. Dobro je vidjeti što je lijepo, ali vi morate također uočavati ružne stvari u životu, morate biti spremni na sve. Slično tome, morate biti otvoreni prema stvarima koje možda sasvim ne razumijete, jer koliko više mislite i udubljujete se u stvari koje su možda teške za vas, veća će biti vaša sposobnost da živite sadržajno.

Ne znam jesu li neki od vas zapazili, rano ujutro sunce na vodi. Kako je svjetlo čudesno nježno i kako tamna voda pleše, s jutarnjom zvijezdom iznad drveća, jedinom zvijezdom na nebu. Jeste li ikad zapazili nešto od toga? Ili ste u poslu, tako zauzeti dnevnom rutinom, da ste zaboravili ili nikad niste upoznali raskošnu ljepotu ovoga planeta – ovoga planeta na kojem svi mi moramo živjeti? Sve dok mi nazivamo sebe komunistima ili kapitalistima, hindustima ili buddhistima, muslimanima ili kršćanima, bilo da smo slijepi, hromi, dobri i sretni ovaj planet je naš. Razumijete li? Ovo je naš planet, ne nekoga drugoga, to nije samo planet bogatih, on ne pripada samo moćnim vlastodržcima, eliti ove zemlje, već je ovo naš planet, vaš i moj. Vi niste nitko i ništa, vi također živite na ovom planetu, i vi svi morate živjeti zajedno. Ovo je svijet siromašnih kao što je i bogatih, nepismenih kao i učenih, ovo je naš svijet i mislim kako je veoma važno osjećati to i voljeti ovaj planet, ne samo povremeno u mirno jutro, već sve vrijeme. Mi možemo osjetiti kako je ovo naš svijet i voljeti ga samo kada razumijemo što je sloboda.

Nema nečega takvog kao što je sloboda u današnje vrijeme, mi ne znamo što to znači. Željeli bismo biti slobodni no, ako ste zapazili, svi – nastavnici, roditelji, odvjetnici, policajci, vojnici, političari, biznismeni – čine nešto kako bi sprječavali slobodu. Biti slobodan nije samo činiti što ti se sviđa ili odbaciti izvanjske okolnosti koje vas sputavaju, već u cijelosti razumjeti problem ovisnosti. Znate li što je ovisnost? Vi ovisite od svojih roditelja, zar ne? Vi ovisite od vaših nastavnika, ovisite od kuhara, od poštara, od čovjeka koji će vam donijeti mlijeko i tako dalje. Ova vrsta ovisnosti se može lako razumjeti. Ali postoji ostale dublje vrste ovisnosti koje pojedinac mora razumjeti prije no što može biti slobodan, ovisnost o drugome za svoju sreću. Znate li što znači biti ovisan o drugome za svoju sreću? To je ne samo fizička ovisnost o drugome koja vrlo obavezuje, već unutarnja, psihološka ovisnost od koje proistječe takozvana sreća, kada vi ovisite o nekome, na taj način postajete rob. Ako ste i kao odrasli, emotivno ovisni o svojim roditeljima, ili o svojoj supruzi ili mužu, o guruu, o nekoj ideji onda je to već početak ropstva. Vi ovo ne razumijete – iako većina nas, pogotovo dok su mladi, žele biti slobodni.

Da bismo bili slobodni moramo se suprotstaviti svim unutarnjim ovisnostima, a ne možemo se suprotstaviti ako ne shvaćamo zašto smo ovisni. Sve dok shvatimo i doista odbacimo sve unutarnje ovisnosti mi nikad ne možemo biti slobodni, zato što jedino u tom shvaćanju može biti slobode. Ali sloboda je ne samo reakcija. Znate li što je reakcija? Ako ja kažem nešto što će vas uvrijediti, ako vas oslovim nekim ružnim nadimkom i vi se na mene naljutite, to je reakcija. Reakcija rađa ovisnost, a neovisnost je daljnja reakcija. Ali sloboda nije reakcija, i sve dok ne shvatimo reakciju i ne prevladamo je, mi nikad nismo slobodni.

Znate li što znači voljeti nekoga? Znate li što znači voljeti neko stablo, ili pticu, ili kućnog ljubimca, tako da brinete o njemu, hranite ga, njegujete ga, tako da vam ne daje ništa zauzvrat, tako da vam ne pruža sjenu i da ne ovisi o vama? Većina vas ne voli na takav način, mi ne znamo što to znači zato što je naša ljubav uvijek povezana s tjeskobom, ljubomorom, strahom – što utječe da smo unutar sebe ovisni o drugom, želimo biti voljeni. Mi ne samo volimo i ostavljamo, mi tražimo nešto zauzvrat i u tom traženju postajemo ovisni.

Tako sloboda i ljubav idu zajedno. Ljubav nije reakcija. Ako ja volim tebe zato što ti voliš mene, to je samo trgovina, stvar kupljena na tržnici; to nije ljubav. Ljubav nije tražiti nešto zauzvrat, nije čak ni osjećaj da vi dajete nešto – to je jedino takva ljubav koja može spoznati slobodu. Ali, znate, vi niste odgojeni za to. Vi ste obrazovani u matematici, kemiji, zemljopisu, povijesti, i tu je kraj, zato vaši roditelji samo brinu kako vam pomoći da dobijete dobar posao i da budete uspješni u životu. Ako imaju novaca poslat će vas u inozemstvo, no, kao i u ostalom dijelu svijeta, njihova sva namjera je da postanete bogati i da imate uvaženi položaj u društvu; a kako se više uspinjete to prouzrokuje više bijede za druge, zato što vas to primorava da se natječete, da budete nemilosrdni. Zato roditelji šalju svoju djecu u škole gdje postoji ambicija, natjecanje, gdje uopće nema ljubavi i to je razlog što društvo, kakvo je naše, kontinuirano propada, stalno je u sukobu; iako političari, suci, takozvana elita zemlje, govore o miru, oni ne misle na to.

No vi i ja moramo razumjeti cjelokupni problem slobode. Moramo otkriti za sebe što znači voljeti, jer ako ne volimo mi nikad ne možemo biti zamišljeni, pažljivi, nikad ne možemo biti uviđavni. Znate li što znači biti uviđavan? Kada vidite kamen na putu ugaženom mnogim bosim stopama, vi ga sklanjate ne zato što se to traži od vas, već što suosjećate za drugoga – nije važno tko je on i vi ga možda nikada nećete sresti. Posaditi drvo i njegovati ga, promatrati rijeku i uživati punoću našeg planeta, zapaziti pticu raširenih krila, vidjeti ljepotu toga leta, biti osjetljiv i otvoren prema ovom čudesnom procesu zvanom život – za sve to mora biti slobode; a da biste bili slobodni morate voljeti. Bez ljubavi nema slobode; bez ljubavi sloboda je samo ideja koja ne vrijedi ničemu. Dakle za onog tko razumije i odbacuje unutarnju ovisnost i tko prema tome zna što je ljubav, za njega može biti slobode i to su oni sami koji će stvoriti novu civilizaciju, drugačiji svijet.

Preveo s engleskog: Z. M.