ponedjeljak, 20. lipnja 2016.

Jiddu KRISHNAMURTI: FUNKCIJA OBRAZOVANJA






Pitam se jesmo li se ikad zapitali što znači obrazovanje. Zašto idemo u školu, zašto učimo razne predmete, zašto polažemo ispite i natječemo se s ostalima za bolje ocjene? Što znači to takozvano obrazovanje i o čemu se tu radi? Ovo je zbilja važno pitanje, ne samo za učenike, već i za roditelje, za nastavnike, za svakoga tko voli ovaj planet. Zašto se mučimo kako bismo bili obrazovani? Je li to samo zato kako bismo položili ispite i dobili posao? Ili je funkcija obrazovanja pripraviti nas dok smo mladi kako bismo razumjeli cjelokupno ustrojstvo života? Imati posao i osigurati sredstva za život je potrebno – no je li to sve? Hoćemo li biti obrazovani samo zbog toga? Svakako, život nije samo posao, zanimanje; život je nešto mnogo šire i dublje, to je velika tajna, ogromno područje u kojem mi funkcioniramo kao ljudska bića. Ako mi samo pripravljamo sebe da bismo zarađivali za život, promašit ćemo sav smisao života i nećemo razumjeti kako je život nešto mnogo više nego pripremati se za ispite i biti vješt u matematici, fizici ili što već želite.
Bilo da  smo nastavnici ili učenici, nije li važno da se pitamo zašto se obrazujemo i jesmo li obrazovani? I kakav je smisao života? Nije li život izuzetna stvar? Ptice, cvijeće, drveće koje lista, nebo, zvijezde, rijeke i ribe u njima – sve je to život. Život su siromašni i bogati; život je stalna borba između grupa, rasa i naroda; život je meditacija; život je ono što nazivamo religijom, a također ono manje primjetno, skriveno u našim umovima - zavisti, ambicije, strasti, strahovi, postignuća i tjeskobe. Sve to i mnogo više je život. Ali mi se općenito pripremamo shvatiti samo djelić toga. Mi polažemo izvjesne ispite, nalazimo posao, stupamo u brak, dobivamo djecu i postajemo sve više i više nalik strojevima. Postajemo plašljivi, tjeskobni, bojimo se života. I je li funkcija obrazovanja pomoći sebi kako bismo shvatili cijeli proces života ili samo da nas pripremi za zvanje, za najbolji posao koji možemo dobiti?
Što će se dogoditi svima nama kada postanemo odrasli muškarci ili žene? Jesmo li se ikad zapitali što ćemo raditi kad odrastemo? U svim vašim pretpostavkama bit ćete oženjeni, odnosno udati, i prije no što vam bude jasno gdje ste bit ćete majke i očevi; i bit ćete vezani poslom ili kuhinjom, gdje ćete postupno venuti. Je li to sve što bi vaš život trebao biti? Jeste li ikad sebi postavili to pitanje? Hoćete li ga ikad postaviti? Ako je vaša obitelj bogata vaš prilično dobar položaj u društvu svakako je osiguran, ukoliko vam je otac dao zadovoljavajući posao, ili ste se bogato oženili ili udali. Ali to bi mogla biti i vaša propast. Znate li to?
Svakako, obrazovanje nema smisla ako vam ne pomaže da razumijete cjelokupni proces života sa svim njegovim zamkama, njegovom čudesnom ljepotom, njegovim tugama i radostima. Možete steći priznanja, možete imati mnoštvo atributa koji idu uz vaše ime, izvrstan posao; i što onda? Što je smisao svega ako  vaš um postane zatupljen, isprazan, glup? Zato, dok ste još mladi zar ne morate tražiti odgovor na pitanje što je život u stvari? I nije li istinska funkcija obrazovanja njegovati u vama inteligenciju kako bi se pronašao odgovor na sva ta pitanja? Znate li što je inteligencija? To je sposobnost, svakako, misliti slobodno, bez straha, ne po nekom obrascu, tako da započnete otkrivati za sebe što je stvarno, što je istinito. No ako ste zastrašeni nikad nećete biti inteligentni. Bilo koji oblik ambicije, duhovni ili materijalni, rađa tjeskobu, strah. Stoga ambicija ne može pomoći vašem umu da bude čist, jednostavan, izravan, dakle inteligentan.
Znajte, doista je vrlo važno dok ste mladi živjeti u okruženju u kojem nema straha. Većina nas kada odrastemo postanemo zastrašeni. Bojimo se života, bojimo se da ćemo izgubiti posao, bojimo se tradicije, bojimo se što bi naši susjedi ili što bi naša supruga ili muž mogli reći, bojimo se smrti. Većina nas imaju jedan ili neki drugi oblik straha. A tamo gdje je strah nema inteligencije. No, nije li moguće za svakog od nas, dok smo mladi, živjeti u okruženju bez straha, u ozračju slobode – slobode, ne baš takve da možemo raditi što nam se sviđa, ali shvatiti cjelokupni proces življenja? Život je zaista vrlo lijep. To nije ona ružna stvar kakvom je mi sami predstavljamo i možete biti zahvalni na tom bogatstvu, na toj dubini, na toj milini, uvijek kad ste ogorčeni protiv svega – protiv organizirane religije, protiv tradicije, protiv trulog društva – no vi, kao ljudsko biće, sami otkrijte za sebe što je istina. Ne oponašajte već otkrijte – to je obrazovanje, zar ne? Vrlo je lako prihvatiti što će vam reći vaše društvo ili vaši roditelji i nastavnici. To je siguran i lak način egzistiranja. Ali to nije život jer tamo je strah, propast, smrt. Živjeti znači otkriti za sebe što je istina. Vi možete djelovati samo tamo gdje je sloboda, gdje je trajna revolucija unutar, u sebi.
   Ali vi niste ohrabreni da učinite tako; nitko sebi ne postavlja takvo pitanje, otkriti za sebe što je Bog, zato ako biste se pobunili postali biste opasni i krivi svima. Vaši roditelji i društvo žele da živite sigurno i vi također želite živjeti sigurno. Živjeti sigurno općenito znači živjeti u imitaciji a u tome je strah. Svakako, funkcija obrazovanja je pomoći svakome od nas živjeti slobodno i bez straha, zar ne? I stvoriti okruženje u kojem strah ne predstavlja veliki udio u mišljenju, kako u odnosu na vas kao pojedinca tako i u odnosu na nastavnika, onog koji obrazuje.
Znate li što to znači – što je ta izvanredna stvar da bi se moglo stvoriti okruženje u kojem nema straha? A mi moramo stvoriti takvo nešto zato jer vidimo kako je svijet  opterećen beskrajnim ratovima predvođenim političarima koji uvijek teže moći. Ovo je svijet odvjetnika, policajaca i vojnika, ambicioznih žena i muškaraca, koji su svi željni položaja i svi borbeni prema drugima kako bi to dobili. Zatim su tu takozvani sveci, religiozni gurui sa svojim sljedbenicima. Oni također žele moć, položaj i u ovom i u idućem životu. Ovo je ludi svijet, sasvim zbrkan, u kojem se komunisti bore protiv kapitalista, socijalisti se protive i jednima i drugima, svatko je protiv nekoga, bore se da postignu sigurno mjesto, poziciju moći ili zadovoljštinu. Ovaj svijet je razdvojen sukobima različitih vjera, klasnim i kastinskim razlikama, odijeljenim narodima, svim oblicima gluposti i okrutnosti – i ovo je svijet u kome ste odgojeni prihvatiti ga. Vi ste poticani da prihvatite okvir ovog katastrofalnog društva. Vaši roditelji žele to od vas i vi ga također želite prihvatiti.
A je li funkcija obrazovanja samo pomoći vam prihvatiti model ovog trulog društvenog sustava, ili dati vam slobodu – potpunu slobodu da stasate i stvorite jedno drugačije društvo, novi svijet? Želimo imati slobodu, ne u budućnosti već sada, inače bismo mogli biti uništeni. Moramo stvarati neposredno okruženje slobode tako da možete živjeti i otkriti sami za sebe što je istina, tako da postanete inteligentni, kako biste se mogli suočiti sa svijetom i shvatiti ga, ne samo prihvatiti, tako da ste unutar sebe, duboko, psihološki stalni pobunjenici. Zato samo oni koji su stalni pobunjenici otkrit će što je istina, ne konformisti koji slijede neku tradiciju. Samo kad se stalno pitate, kad stalno promatrate, stalno učite, kada tražite Boga ili ljubav; a ne možete se pitati, promatrati ni učiti, ne možete biti duboko svjesni ako se bojite. Zato je funkcija obrazovanja, sigurno, iskorijeniti u sebi i izvan sebe strah koji uništava ljudsko mišljenje, ljudske odnose i ljubav.

(Iz knjige "Razmislite o tome", preveo Ž. Milenić)


Nema komentara:

Objavi komentar