četvrtak, 31. prosinca 2009.

ŽIVIO HARMS!


Prvi put sam čuo za Harmsa kad sam u beogradskim "Književnim novinama" 1981. godine pročitao esej dr. Aleksandra Flakera. Ne sjećam se ni naslova eseja ni o čemu je govorio, samo sam zapamtio to prezime Harms koje je nosio jedan ruski (?) pisac i njegovu priču pod naslovom "Optička varka". Tu vrlo kratku priču sam vrlo pažljivo pročitao i prepisao je rukom u jednu svoju bilježnicu. Čudio sam se da netko može i tako pisati. Sjećam se da sam pitao neke kolege pisce jesu li čuli za pisca Harmsa. Nitko nije bio čuo.
Drugi moj susret s Harmsom bio je izlazak njegove zbirke priča "Slučajevi" koja je izašla 1982. godine kao separat jednog beogradskog časopisa za književnost. Godine 1983. izlazi "Poletov" zbornik "64 priče 29 redaka". Je li neki od autora tih priča znao za Harmsa? Teško mi je povjerovati da nije. U dobrom dijelu tih priča autor je bio na Harmsovom tragu.
Te iste 1983. godine, četrdeset godina nakon Harmsove smrti izlazi prvi put u knjizi izbor Harmsove čudesne proze. Izdanje nosi jednostavan naslov "Knjiga", izbor i prijevod potpisuje Vladimir Gerić, a izdavač je Studentski centar iz Osijeka (suizdavač je Izdavački centar iz Osijeka) u čijoj dvorani 1984. godine gledao predstavu "Moja mama sva u satovima", nastalu na osnovu Harmsovih kratkih priča u izvedbi neke amaterske skupine iz Zagreba. Godine 1985. Kazalište "Daska" iz Siska postavlja svoju poznatu i dugovječnu predstavu "Pif, paf, puf", Harmsovog naslova s dramatiziranim tekstovima Harmsa, Vvedenskog i Majakovskog. Kasnije će nastati "Daskin ciklus" predstava pod nazivom "OBERIU: TRI LIJEVA SATA", a izravna je posljedica "Daskina" kontinuiranog istraživanja sovjetske (ruske) umjetničke avangarde.
Potom izlazi nova knjiga Harmsove proze pod naslovom "Nule i ništice", 1987. godine u izboru i prijevodu Dubravke Ugrešić i u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske.
Najopsežniji do tada izbor Harmsove proze pod naslovom "Sasvom obične besmislice" (priče, drame, pjesme, traktati, pisma, dnevnici, bilješke i crteži) 1999. godine u odabiru i prijevodu Irene Lukšić i u izdanju "Šarenog dućana" iz Koprivnice. Godine 2001. će opet Irena Lukšić prirediti i prevesti i izbor Harmsove proze "Pomalo neobični slučajevi" koji izlazi 2001. godine, opet u izdanju "Šarenog dućana" koji priprema knjigu Harmsovih drama i, uz knjigu koja vam je u rukama, najviše je doprinio približavanju Harmsovih djela hrvatskim čitateljima.
Godine 1987. srbijanski redatelj Slobodan Pešić režira eksperimentalni film "Slučaj Harms" s Franom Lasićem u glavnoj ulozi. Evo koincidencije – Lasić je glumio glavnu ulogu i u filmu "Kiklop" snimljenom 1982. godine u režiji Antuna Vrdoljka, po istoimenom romanu Ranka Marinkovića. Glavni lik tog romana, prvi put objavljenog 1965, je intelektualac Melkior Tresić koji živi u Zagrebu i te, 1941. godine, ne želi ići na frontu i simulira ludilo. Je li Marinković znao za Harmsa i njegov slučaj? Moguće.
Uz film "Slučaj Harms" stoji informacija: "Ovo je priča o piscu Danilu Ivanoviču Harmsu koji je bio progonjen od sovjetske vlasti i na kraju ušutkan. Opisujući u svojim knjigama neobične i apsurdne slučajeve i sam postaje "slučaj" organa državne sigurnosti. Ovo je ujedno bitka za goli život i istinu." Te godine Pešić dobiva specijalnu nagradu na filmskom festivalu u Puli.
Jedan kritičar u časopisu "Republika" 1983. predstavlja nekoliko hrvatskih prozaika i predlaže da ih se nazove harmsovcima. Prije njih su se sedamdesetih pojavili borgesovci. Od autora koji su predstavljeni u tom izboru najviše je postigao Zdenko Bužek (1957), slikar i pisac, autor devet knjiga za kojeg kritičari kažu da "pripada hrvatskoj minimalističkoj prozi osamdesetih". Bužek je objavio devet knjiga proze. Tu je bio uvršten i Nikola Iskra. Njih dvojica nisu pak uvršteni u zbornik hrvatske proze devedesetih "22 u hladu" (1999) mada se u predgovoru spominju "harmsovci". Vidljiv je Harmsov utjecaj i na kratku prozu nekih predstavnika naraštaja "Quorumaša".
U "Studentskom listu" 1983. godine Miroslav Mićanović spominje harmsovce predstavljajući nekoliko mojih (vrlo) kratkih priča. One će poslije izaći u zbirci "Nezavršene priče" (Sarajevo, 1988) te u proširenom izdanju pod naslovom "Raskrinkani bogovi" (Rijeka, 1995). Harmsov utjecaj na njih ne bih odbacio.
Kako u Rusiji, tako i u svijetu (Harmsova djela prevedena su na mnoge jezike) Harms na našim prostorima živi i dalje. Može se reći da je i u Hrvatskoj bio i ostao kultni pisac. On ima svoje čitaoce i imat će ih. Harms i te kako živi i kod nas.

Nema komentara:

Objavi komentar