utorak, 14. travnja 2009.

RIJEČI/RIJEČ



Posjetio sam nedavno Petra Kneževića, direktora Galerije u Brčkom. Stao mi mahati starim
brojem časopisa "Riječi" koji je izdavao stari Književni klub "Pablo Neruda" iz Brčkog, onaj kojeg ja u svojim romanima "Pojela ih kiša" i "Ubojstvo za pisaćim stolom" nazivam "Federico Garcia Lorca". Knežević smatra da takvog treba časopis biti obima, do 200 stranica ne debeo kao časopis "Riječ" koji ja uređujem, a čiji je zadnji dvobroj imao 430 stranica! To sam već čuo od (bivšeg) predsjednika Kluba Alagića i još nekih iz Kluba koji nisu
prstom mrdnuli oko časopisa! Kažem Kneževiću da je starih "Riječi" za
18 godina postojanja Kluba izašlo 17 brojeva, od toga nekoliko
dvobroja koji nisu bili puno deblji od običnih brojeva, što je malo!
Znači da prosječno nije izlazio ni jednom godišnje. To nije bio pravi časopis. Nije bio ni almanah jer nije ni izlazio svake godine. I bio je više lokalnog značaja, s manje uglednih pisaca od mog časopisa "Riječ". Na tome je radila ekipa ljudi Sead Hasović,
Savo Teodorović, Boško Lomović, Zejćir Hasić, Cvijetin Ristanović i Aleksandar Nikolić.

Na jednom sastanku tog Kluba Boško Lomović se zalagao da "Riječi" budu novinske forme kao tadašnje bijeljinske "Brazde" i da izlaze češće ali s ne puno manje teksta, a
za to je bio i Zejćir Hasić. Spomenuo je da je problem nedostatak sredstava, što bi se riješilo oblikom časopisa čiji bi tisak bio jeftiniji. Mogao je biti i forme kao što su, na primjer bila tadašnja novosadska "Polja". Druga struja (na čelu Hasovićem i Teodorovićem), koji su puno manje pisali od spomenute dvojice) su to odbili i pobijedili.
Sastanak se umalo završio tučom između pijanih Boška Lomovića i Islama Žige, koji je podržavao Hasovića. On je pak napao Lomovića zbog nečega što nije imalo veze s časopisom "Riječ", a čemu je povod recenzija Boška Lomovića Žiginoj prvoj zbirci pjesama "Oreol za lažnog sveca". Žiga je očekivao hvalospjeve a dobio je realnu recenziju pod naslovom "U traganju za poetskim stavom". O tom sukobu sam pisao u svom prvom i izgubljenom romanu "Kako si odavno mrtav".

Časopis "Riječ" je nasljednik "Riječi". Bila je ideja da se zadrži stari naziv časopisa. Da se, zapravo, pokrene nova serija. Format je ostao isti. Drago mi je što je, na prijedlog Rasima Karića, promijenjen naziv časopisa, doduše, samo za jedno slovo. Dobro je rekao Stevan Tontić – "riječ" je jača od "riječi"!

Ja časopis "Riječ" radim sam. Ostali članovi uredništva mi ne pomažu, izuzev Atifa Kujundžića koji jedini ne živi u Brčkom! Umjesto da mi budu zahvalni, prigovaraju mi! Tiskanje jednog debljeg broja je jeftinije od dva
tanja. Logično, jer za to treba da se urade jedne, a ne dvoje korica. Zadnji broj je bio gotov u ljeto, trebao je izaći u kolovozu, a
izašao u studenom, ne mojom krivicom već tiskare. Nakon pauze od
skoro godinu dana, sad bi oni da izađe četverobroj za jesen i zimu 2008. i za proljeće i ljeto 2009. godine na 100
stranica!

Suvad Alagić je čak izvalio da časopis "Riječ" osim mene nitko ne pročita cijeli. Ni ja sam ne čitam druge časopise u cijelosti jer nema niti jednog časopisa u kome me sve zanima. Časopis nije knjiga. Ali neke osnovne stvari ne možeš učiti ljude koji ima imaju blizu pedeset godina.

3 komentara:

  1. Ne znam kako je izgledao časopis "Riječi", ali ovaj sada mi naročito prija. Imam utisak da čitam pravu knjigu gde su svi moji prijatelji. Viđeno iz pariske perspektive, posao je izuzetno dobro urađen. Što bi Francuzi rekli: 20/20. ♥

    OdgovoriIzbriši
  2. Otpor je razumljiv jer ovako "debeo" ne može pro-ći nezapažen! Da je manji moglo bi se izmišljati razne priče, ali ovako ne može se zaobići. Zato se izmiče tlo ispod nogu onima koji sve kriti-ziraju, a ništa ne rade. Samo bi nosali titule a iza njih krili prazninu u glavi.Kad se zna da taj časopis stvara samo jedan čovjek kritike bilo kakve neknjiževne naravi otpadaju (grafička obrada, struktura,uoprema uopće - nit ima novaca nit vremena a nit može biti sve od znalca svih književnih rodova do likovnih i dizajnerskih i to sve u jednoj osobi. Za ovo je potreban tim od desetak suradnika).I uz to Milenić uspijeva pri-baviti sjajnih tekstova. Kako, bez novaca, to samo on zna.Izgleda da te kritike upućuju oni ko-ji i ne vole čitati nit znaju bolje od učenika osnovne škole. Sve čestitke uredniku za djelo ko-je tjera te žabe daprestanu kreketati.

    OdgovoriIzbriši