subota, 28. ožujka 2009.

MICKO









Piše mi brat Goran iz Nizozemske da je mog mačka naša majka Manda bacila u vagon dok je bila ljetos u Brčkom! Nisam to znao. Mislio sam da je nastradao. Da ga je pregazio automobil. To me je potreslo jer samo volio tog mačka koga sam nazvao Micko po bijelom mačku kojeg smo davno imali i kojeg je moj brat Dragan posebno volio. Na kraju je i ovaj Micko završio kao i taj stari. Za sudbinu starog Micka i ja snosim dio krivice jer sam ga odnio u vreći u vagon po očevom naređenju. Razlog tome je bio što je davio naše piliće. Kad sam bio prije tri godine u Kanadi Dragan mi je govorio kako on i sad sanja tog Micka! Govorio je kako se ljuti na tatu zbog toga. O tome sam bio prije dvadeset godina napisao kratku priču koju sam poslije bacio.
Kad sam htio opet nabaviti mačku mislio sam da nabavim samo jednu i to mačka kako smo uvijek činili. No prijatelj Enes mi je predložio da uzmem od njega par mačaka jer su one društvene životinje i ne vole biti same. Poslije mi je bilo drago što sam tako učinio. Jer da je u praznoj sobi u staroj kući bio samo mačak bilo bi mu teško samom pogotovo što sam ja tamo ulazio samo ujutro i navečer. Udvoje su se mačići igrali i jurili po sobi i bilo ih je lijepo gledati.
Sad mi je žao sto sam tom mačku dao ime Micko i na kraju je doživio sudbinu starog Micka. Bolje da sam ga i ja zvao Šminker, kako ga je nazvala Enesova žena Melika jer je vrlo lijep, ljepši od mačke Micke. Zanimljivo ih je bilo gledati jer su njih dvoje sasvim različiti po ponašanju. Oni su brat i sestra. Majka ih je imala šest i bila je prihvatila troje mačića dok drugo troje nije htjela hraniti! U prvoj grupi je bio Micko. U drugoj je bila Micka. Kaže Enes da je mrzio zbog toga tu mačku, koja je bila loša majka, i da je Micka kao mala imala traume i užasno mijaukala kad je bila ostavljena. Poslije je nju i drugo dvoje mačića prihvatila druga mačka kao da su njeni.
Prema meni je Micka bila uvijek privrženija i stalno ide za mnom, dok Micko nije tako činio. Kad su bili sami u sobi u staroj kući ona se penjala na prozor i znala kad bih se vraćao i vidio bih je na prozoru kad bih otvarao kapiju! I sad se ona popne na prozor od ljetne kuhinje i gleda jesam li unutra. Micka sam ipak više volio i znao sebi predbacivati zbog toga što ih odvajam kao što su moji roditelji odvajali nas tri brata.
Taj dan kad mi je to Goran pisao nazvala me Manda. Pitala me kako je mačka i da li se vratio mačak! Svaki put me to pita! Mislim da ona ne laže svjesno. Zapazio sam da priča povremeno nebuloze i ako pokušaš s njom ozbiljno razgovarati taj te razgovor neće odvesti nikuda! Uz to ona živi u prošlosti i još su joj u glavi neke relacije od prije trideset i vise godina. Tako mi je znala reći da ne pojedem sav kruh da ga ostavim za brata Gorana koji još nije ručao! Tako je bilo nekad kad smo kupovali kruh u jedinoj prodavaonici u našoj mjesnoj zajednici i kad ga se nije moglo kupiti poslije podne. A kad je to govorila je ovdje bila prodavaonica u našoj ulici, te u blizini vise njih i kruha ima u svako doba dana! Uz to je prošlo vrijeme siromaštva kad nas je bilo puno pa se vodilo računa da se hrana podijeli na sve!
Uvijek je Manda imala fobije da će hrane nestati pa kupuje i previše i dio toga se pokvari jer ne može sve pojesti. Tako se ponašala u Brčkom i tako i sad u Nizozemskoj. Kad je otišla odavde ostavila je dosta hrane.
Ima fobiju da ću ja prevariti nju i braću i da ću kao njen brat Ivo prisvojiti sebi nasljedstvo. Poistovjećuje neke osobe, a ne vrijedi joj reći da smo Ivo i ja različiti i da ovo nije ono vrijeme!
Na jednoj strani ona živi u prošlosti, a na drugoj neke stvari iz prošlosti iskrivljuje i ne prihvaća, kao, na primjer, činjenicu da sam joj ja puno pomagao u kući što je i otac govorio. Smatra da to izmišljam. Kao žena je bila i sad je autoritarna osoba kao i moja bivša žena, a zapravo je, kao i ona, nesamostalna, nesigurna i kukavica!
Reći da je skupo imati dvije mačke je van svake pameti. Enes ih ima dvadesetak. Kupuje im mačju hranu, a ja im to nisam nikad kupovao. Manda se žalila ljetos da mačka Micka neće da jede kruh. Nema ni potrebe jer ja plaćam meso za nju i psa Mikija 1 marku za kilogram, a 600 grama najjeftinijeg kruha košta marku i 20! Nije skupo hraniti dvije mačke tako jeftinim mesom, a još ga ja plaćam a ne ona! Kaže da je Micka gora od svih mačaka koje smo imali, da stalno traži da jede iako je u osnovi slična kao i druge. Znam da je Manda uvijek više voljela pse od mačaka i da puno vise pažnje posvećuje Mikiju koga ja ne mrzim ali mi se nikad posebno nije dopadao, jer laje i danju i noću na sve što vidi – automobile, ptice, druge pse...
Vjerujem da će Manda proći kao njena svekrva Darinka koja nekoliko godina prije smrti ničega nije bila svjesna. Manda mi je priča kako je u to vrijeme Darinka nju zavoljela iako su se mrzile i uvijek bile u sukobu! svađale su se skoro svaki dan, a jednom je Manda svekrvu fizički napala. U vrijeme ludila jednom je Darinka Mandi dala banane koje je dobila od kćerke Milene koju nije ni prepoznala kad ju je posjetila.
Mandine ima fobije. Boji se da će je kad dođe u Brčko netko opljačkati, te se zaključava, stavlja još i rezu na vrata i sjekiru iza vrata! Stalno priča da je Brcko prepuno lopova, da je ovdje bijeda, da su liječnici loši, da se ne vodi briga o starim ljudima (toga se posebno boji u budućnosti) a da je u Nizozemskoj sve idealno! To se ponavlja svake godine kad dođe i muka mi je od toga. Sad mi stalno ponavlja da Goran, koji živi u susjednom gradu u Nizozemskoj, hoće da je vrati u Brčko. Pokušavam je uvjeriti da to nije istina da on tako ne misli, da mi tako nešto ne govori, da nije ona njegovo dijete pa da joj on naređuje, da nema za to razloga niti je on takav. No ne vrijedi. Ona stalno to ponavlja! Sama kaže da se rijetko i viđa sa sinom.
Čitao sam da je mucanje kod djece često reakcija ne loše ponašanje roditelja prema njima. Prema meni se moj otac Milenko često vrlo loše ponašao, galamio i vrijeđao me. Ja sam smatrao njega za krivca za svoje mucanje. U rijeci mi je jedna doktorica psihijatar rekla da za to mogu više okriviti majku, da je u tom pogledu majka glavna i vise utječe na djecu.
Pitam se je li je Manda mačka u vreći bacila sama u vagon. Ne vjerujem. Prije da je nekog zamolila da to uradi i da mu je platila. Zašto je izabrala Micka a ne Micku? Mislim da je to bilo slučajno. Ona je umislila da je skupo držati dvije mačke, da treba samo jednu, kako smo uvijek činili, i sudbina je htjela da se Micko pojavi kad je plan bio skovan. Kad je bio mačić sudbina je prema Micku bila sklonija. Majka je njega i dvoje druge djece odabrala da se brine o njima, dok su Micka i još drugo dvoje bili ostavljeni. Drugi put je sudbina prema Micki bila sklonija.

3 komentara:

  1. Podseti me ova tvoja pričica na mog psića iz detinjstva, Džekija. Sanjao sam ga prvi put pre nekoliko noći. Zamisli samo šta mi je doneo! Nekakva pisma u boji i — pisaću mašinu. Šta bi na to tumači snova rekli? ►

    OdgovoriIzbriši
  2. pozdrav , prijatelju! i mene je ova priča vratila načas u djetinjstvo.
    moram češće navratiti na ovaj tvoj blog.

    drž se, stari!

    Davor G.

    OdgovoriIzbriši
  3. Pozdrav iz Austrije,

    i meine je ova prica podsjetila na mog malog psa iz djetinjstva. Zvala sam ga Lesi. Dijelila sam krofne snjim- jedanput je zagrizao on, jedanput ja- zbog Toga ga je moj otac po nalogu moje majke navodno odnio u susjedno selo i tamo ga nekome dao. Ja u tu pricu nikada nisam vjerovala. Dugo sam plakala i cekala mjesecima da se on vrati.

    Slavica

    OdgovoriIzbriši