PLAVI SVILENI ŠAL

Sadržaja prvog ljubavnog romana, koji sam pročitao kao gimnazijalac se i danas, nakon četiri desetljeća, jako dobro sjećam.

Jedna moja rođakinja je pročitala puno ljubića i tvrdi da su svi oni na isti kalup a taj kalup se svodi na to da se glavni junaci, mladić i djevojka, na početku jako vole, a onda se iz nekog razloga jako mrze, te se na sretnom kraju opet jako vole. Čudno da ja nisam pročitao niti jedan s takvim kalupom. Neću niti jedan s takvim kalupom ni napisati. Meni ta mržnja nema logike. Zašto bi se zamrzili mladić i djevojka nakon jednog ili dva poglavlja, odnosno jednog ili dva mjeseca poznanstva? Bilo bi razumljivo da su bili u braku pa se, nakon razvoda zamrzili. Ona mrzi njega jer ne plaća alimentaciju a on mrzi nju jer mu neda redovno viđati djecu čak i kad redovno plaća alimentaciju.

Ja pišem romane po modelu Romea i Julije. Između njega i nje nema mržnje, postoji samo ljubav. Mrze oni drugi kao što su njeni ili njegovi roditelji koji ne žele da im se kćerka ili sin vjenča sa svojim izabranikom. Oni sa strane bilo to roditelji, drugi bliski ili dalji rođaci ili neki treći, tijekom romana stvaraju prepreke koje on i ona, uza sve muke, savladavaju i svoju ljubav krunišu brakom.

To je bila ona ista rođakinja koja je tvrdila da je ekonomija znanost o novcu. Vjerojatno bi me sad nazvala kontrašem da joj kažem što mislim o tom njenom kalupu s mržnjom na početku i ljubavlju na kraju, kad bismo bili u kontaktu, no, srećom, nismo. Posljednji put sam je sreo u kuću njezinog oca, a moga pokojnog ujaka, u vrijeme kad sam napustio studij u ekonomskom fakultetu u rodnom gradu i kad me je ujak savjetovao da se zaposlim u nekom građevinskom poduzeću na što mu je kćerka rekla da bi to bila glupost i da bi bilo bolje da pišem šund romane. Nisam se tada bio zaposlio, mada sam radio niz godina kao pomoćni građevinski radnik. Nisam tad ni pretpostavljao da ću poslušati rođakinjin savjet što se tiče romana. Samo bih joj sad rekao da znam na koje je romane mislila i da ljubavni romani kakve ja pišem nisu šund a da ti s njenim kalupom jesu.

Dakle, pročitao sam u međuvremenu i puno ozbiljnih romana, neke zato što sam morao jer su bili u školskoj lektiri, neke što su mi ih drugi preporučivali (obični čitaoci ili kritičari) ili sam nasjeo izdavačkoj reklami pa se, najčešće, razočaravao i ostavljao ih nakon desetak dosadnih stranica.

Naslov moga prvog pročitanog ljubavnog romana je bio "Plavi svileni šal". Odmah da kažem da je taj naslov vrlo loš. Na početku mladić po imenu Paul, student, nalazi pod klupom amfiteatra takav šal koji je zaboravila njegova kolegica po imenu Julia. Taj šal će imati značaj samo u početku romana, samo u prvom poglavlju. Nakon toga ga pisac više neće spominjati niti će se njega likovi u romanu sjećati.

Zaboravio sam ime autora tog romana, samo se sjećam da je bilo navedeno na koricama žensko ime kao i u svih romana u toj roto ediciji. Negdje sam čitao kako takve romane pišu i muškarci ali pod ženskim pseudonimom. To jest moguće samo sam siguran da taj roman nije napisao muškarac i da takav roman ja nikad ne bih napisao. Objasnit ću poslije zašto.

Ja sam isprva mislio da će plavi svileni šal imati sudbinski značaj u romanu i da nije autor, odnosno autorica, bez razloga dala svom romanu takav naslov. Ja nikad ne bih dao naslov nekom svom romanu a da u njemu nema većeg značaja niti simbolike kao u ovom slučaju. Zahvaljujući tom šalu su se upoznali Paul i Julia i ja sam očekivao da će njih dvoje biti, ako ne tijekom većeg dijela romana, onda bar na sretnom kraju zajedno i da će njihova ljubav biti okrunjena brakom. Čudio sam se zašto se mladić, za koga sam pretpostavljao da je glavni junak romana, zove Paul a ne Romeo.

Na žalost nije bilo od te ljubavi ništa jer je tu prste umiješala jedna budala, jedan muški grubijan i gad koji je Paulu bio rođeni brat! Tom nitkovu sam, dakako, zaboravio ime jer nije ni vrijedno spomena! On je, inače, Paulova sušta suprotnost. Paul je perspektivni student prava, budući uspješan odvjetnik a njegov stariji brat je jedva završio srednju privrednu školu i romani ga nisu zanimali.

Njihovi roditelji imaju veliku farmu, uzgajaju stoku i obrađuju zemlju i njihov stariji sin im u tome pomaže. On je planiran da preuzeti farmu. Ako ima neko prostije zanimanje od zanatskog onda je to poljoprivreda.

Paula i Juliju zbližava njen plavi svileni šal, rađa se simpatija i oni stupaju u vezu. Paul odluči dovesti Juliju na farmu i upoznati je sa svojim roditeljima, predstaviti djevojku s kojom ima ozbiljne namjere iako još nisu bili zaručeni. Time Paul čini fatalnu grešku iako je njegova namjera sasvim logična i takvo nešto je i čitatelj, bolje reći čitateljica, i očekivala. Ali nije očekivao naivni Paul inače nešto takvo ne bi činio nego bi sačekao da se prvo on i Julia vjenčaju. Onda bi to bila druga pjesma.

Moram sad reći za Paula da je ponio kao dijete od pet godina! Zamolio je svog brata da Juliji pokaže imanje. Zašto to nije učinio on?

Moguće da je zato što bi to njegov brat bolje obavio jer on to veliko imanje obilazi svaki dan.

Moguće i zato što Paul ne zna voziti traktor a njegov brat zna a trebalo bi previše vremena da se imanje obiđe pješice.

Moguće i zato što je otac zamolio Paula da mu u nečemu intelektualnom u kući pomogne, jer za to njegov brat nije sposoban, a u to vrijeme je njegov brat bio slobodan pa ga je Paul zamolio da bude koristan i Juliji pokaže imanje.

Ono što će tada uslijediti bilo je izvan svake pameti i logike. Takvu grešku ja nikad nisam napravio u nekom svom romanu niti ću ikad napraviti čak i da mi netko naruči uz veliki honorar da napišem nešto takvo nelogično.

Paulov brat je primitivac i što misli to odmah i kaže ne razmišljajući o posljedicama. On nakon nekoliko minuta odnosno kilometara kaže Juliji da je voli! Siguran sam da bi to rekao bilo kojoj ženi u takvoj situaciji jer hoće da se ženi a većina žena ne želi živjeti na selu a – tko pita, ne skita. To je logično,

A sad nastupa ono što nimalo nije logično – i Julija kaže da njega voli! Nakon što su sve žene tog grubijana odbile ova se prva upecala!

Autorica nije opisala kako izgledaju junaci njenog romana. Za Juliju sam siguran da je lijepa i da se Paul, logično, zaljubio u nju a ne u njen plavi svileni šal. Ona je prihvatila Paula ne iz zahvalnosti što joj je sačuvao šal nego zato što je i on privlačan. Oni su potom rekli jedno drugom da se vole. Otkud sad da se Julia predomisli pa se odljubi od Paula i zaljubi u njegovog brata?

Ja nisam mogao zamisliti Paulovog brata kao ljepotana. Mogao sam ga jedino zamisliti kao mišićavka pošto radi na farmi fizičke poslove. Pretpostavimo da je i on lijep. Da je možda i ljepši od Paula. Ali što on može ponuditi Juliji osim da bude sluga na njegovom imanju. On je neobrazovan i s njim se ne može o ničem ozbiljnom razgovarati. Što će jednoj studentici  takav muž?

Dakle, nema logike u takvom preokretu u romanu a još manje nema logike u Julijinom ponašanju. Ona studira nešto vrlo logično a ponaša se vrlo nelogično.

Što je poslije bilo?

Julija daje jadnom Paulu košaricu. To je njega, dakako, potreslo ali je to brzo prebolio jer su bili kratko u vezi, a on će se zbližiti na studiju, gdje ima djevojaka i ljepših od Julije, s nekom drugom kolegicom makar ne nosila plavi svileni šal.

Njegov brat hoće da Julia napusti studij i da se odmah za njega uda jer mu treba na imanju besplatna ženska radna snaga.

Julia taj prijedlog odbija. Tu je postupila logično. Kog je vraga dala ispita iz prve dvije i pola treće godine i da sad sve to baci u rijeku? Neka se njen zaručnik strpi još godinu i pol pa će da sviju seosko bračno gnijezdo.

Nestrpljivog seljaka to pogađa, navikao je da se stvari u životu odvijaju brže, ali što će? Mora se pomiriti s tim. Takvu prigodu da mu se nova djevojka pojavi na imanju odnosno na tanjuru teško da će više u životu dočekati. Dolazit će mu draga iz grada za vikende dok brat neće što je i logično, zašto bi i u slobodnu vrijeme viđao bivšu kad je već mora viđati na predavanjima? Što je previše, previše je! Nije Paul zlopamtilo, on na predavanjima pozdravi Juliju kad je sretne, kulturan je, što se za njegovog brata ne može reći.

Dakle, Julia i Paul odvojeno žive u iznajmljenim stanovima u gradu i vrijedno studiraju. Paulov brat i dalje radi na imanju i često smrdi jer se rijetko kupa. Onaj dan kad je prvi put sreo Juliju nije smrdio, jer se bio okupao.

E sad nastaje preokret. Jedne večeri u Julijin stan upada neki neznanac. Sad se ne sjećam je li on zbilja bio provalnik ili samo silovatelj, ili je zbilja bio provalnik pa iz ljutnje što nije u Julijinom stanu našao ništa vrijedno osim iznošene odjeće i otrcanog plavog svilenog šala, odlučio Juliju silovati.

Nakon toga su provalnika uhvatili i strpali u zatvor a Julija je zatrudnjela.

E, sad se pokazao kakav je tko! Nije jadnu Juliju s djetetom prihvatio onaj grmalj od njezinog zaručnika nego Paul. Julija nije imala kamo da se vrati. Siromašna majka joj je umrla. Ona se udaje za Paula koji, napušta studij i zaposli se te izdržava i Juliju i njezino dijete. Osim Paulova brata leđa im okreću i njegovi roditelji.

E, sad autorica napravi najveću glupost u cijelom romanu! Ubije Paula!

Paul umire od malarije! Otkud malarija u velikom gradu nije mi jasno! Da je Paul bio liječnik pa da je otputovao u Afriku i tamo se razbolio to bi bilo logično.

Što je autorici Paul zasmetao? Zašto ga se morala riješiti? Da je pitam rekla bi mi da je to zato što je smislila takav happy end. Kakav happy end kad u romanu umire najbolji i najhumaniji od svih likova?!

Paulov brat tek sada otvori oči kad vidi Julijino dijete, sina koji je vrlo nalik na njega i budala konačno zaključi da je to njegov sin a ne onog silovatelja. On pozove Juliju i sina da dođu na njegovo imanje i na kraju se vjenčaju.

Nije bilo nimalo razloga da se Paul ubija. Mogla je Julia na kraju odlučiti vratiti se ocu svog djeteta a od Paula se razvesti. To bi bio pravi sretan kraj a ne ovaj koji mene nimalo nije ostavio zadovoljnim i zbog kojeg sam odlučio taj ljubić spaliti a ne razmijeniti ga s nekom kolegicom iz gimnazije. Kolegice sa studija ekonomije nisu čitale ljubiće što me i ne čudi jer ekonomija i romantika ne idu zajedno.