Žut je odsjaj ljetnoga dana
Što mi se javlja opet u snovima
Taj sjetni film djetinjih dana
Koje ne spominje nitko
Opet idem bos po striženoj travi
Nitko ne sluša moje korake
Osim mrtvih koje sam oživio
Zagorio u pravcu zelene rijeke
Slušao sam pjesmu ne razumjevši
Riječi oproštaja samoubojice
Samo je season
prizivalo ljeto
A sun plavu kosu
šutljive djevojke
Je li živa moja bivša voljena
Koje se sjetim samo utorkom
Kakvog nisam sanjao
Kakvom se nisam nadao
Otišla je nekamo, nekome
Jer nije odgovorila na dječje pismo
Je li tako bolje? Ne zna kao ni ja
Sad sami smo, sami i daleki
Bahčivandži, 12. 01. 2015.
Nema komentara:
Objavi komentar