Nick Rennison - Kenneth McLeish
ACHEBE, Chinua (1930. – 2013.),
nigerijski prozaist
Achebeov najpoznatiji roman Sve
se raspada (Things Fall Apart, 1958.), je priča o narodu Umuofia na rijeci
Nigeru, a posebno o Okonkwou, njihovom bogatom i tvrdoglavom poglavici. Okonkwo
je zadobio poštovanje svog naroda zbog svoje čudesne hrvačke vještine kada mu
je bilo osamnaest godina, i održao je zbog svog napornog rada kao zemljoradnik
i zbog svoje ljubavi za zemlju. On nehotice ubije jednog svog rođaka i
prisiljen je, po običaju, proživjeti izvan svog sela sedam godina. Dok je
Okonkwo odsutan u selo dolaze kršćanski misionari. Oni razgovaraju uz pomoć
prevodioca, ne razumiju ništa od onoga u što Okonkwov narod vjeruje i slijede
bijele povjerenike čiji zakoni uništavaju društvo koje su oni mislili
'civilizirati'. Achebe ukazuje na
bezobzirnost i (za bivše kolonijaliste) sramotnu neodgovornost. No uglavnom
fascinantnost njegovog romana nije političke već socijalne prirode. Kroz njegove
izravne, jednostavne situacije, koje se doimaju kao poezija, Achebe otkriva
unutarnji svijet svoga naroda.
Achebeovi drugi romani:
Nije više ugodno (No Longer at Ease), Božja strijela (Arrow of God)
i Savanski mravinjaci (Anthills of the Savannah).
PROČITATI
● Čovjek iz naroda (A Man
of the People - satirična, gorka farsa o onom što se događa kada bijeli
imperijalisti odu i crni političari uspostave stanje na 'zapadnim' linijama).
►
uz Sve se raspada: Amos Tutuola: Moj život u šumi duhova (My Life in the Bush of Ghosts - neprohodnija,
više homerovska upotreba nigerijskih narodnih stilova); > Ben Okri: Cesta koja umire od gladi (The
Famished Road); > I. B. Singer: Sotona
u Gorayu (Sotn in Gorai).
► uz Achebeova kasnija i
politički neobuzdanija djela: > V. S.
Naipaul: Krivina u rijeci (Bend in the River), Wole Soyinka: Tumači (The
Interpreters).
Jidi Majia
ACHEBE
Jedan od moji čitalaca me je pitao:
"Kako može neki pjesnik bolje komunicirati s ostalima posebnim načinom
života svog naroda?" Pokušavam ponuditi neke primjedbe kao pjesnik naroda Yi. Mi svi znamo da je
savremena afrička književnost punu majstorskih pisaca. Nigerija je dala mnoge
plodonosne pisce, dobitnike nagrada za svoje djelo, tu su uključeni Chinua
Achebe i Wole Soyinka. Na primjer Soyinki je bio dodijeljena Nobelova nagrada
1986. Još uvijek drugi Nigerijac, većeg značaja, Achebe je bio godinama jak
kandidat za tu nagradu. Čak je Soyinka stavio Achebea iznad sebe, nazvavši ga
"ocem savremene afričke književnosti." Achebe je taj kome se često obraćam po savjete
i inspiraciju zbog njegovog vjernog bilježenja događaae sa tragičnim krajem
plemenskog života s proročkom snagom.
U Achebeovim rukama,
roman nije samo ispričan radi zabave. Njegova Afrička trilogija, tj. romani Sve
se raspada, Božja strijela i Čovjek
iz naroda je epske veličine i etički angažovana. Achebeovi romani se fokusiraju
na tradiciji Igbo društva, učinku hrišćanskih uticaja, i sukobu Zapada i
tradicionalnih afričkih vrijednosti tokom i nakon kolonijalnog doba. Achebe unosi
u svoje romane osjećaj tragičnog pesimizma i to je stoička suzdržanost kojom on
pripovijeda tako da ostavlja na mene jak utisak. To su parabole s poukom tih oslabljenih
kultura koje ruše moćne kulture. Achebeovo djelo, za mene, pripada više proročkom
nego estetičkom pravcu u tom smislu da su značenja njegovih parabola prepoznatljiva
svuda.
Achebe je bio
poštovan zbog njegovog opisa života Igbo društva tako da su radnja i likovi
samo nešto više od simbola koji predstavljaju način života koji je izgubljen
neopozivo i neumoljivo pod zapadnim uticajem. Sudbina Igbo društva nas čeka.
Achebe u osnovi diže krik protesta i upozoravajuće naglašava važnost i
ranjivost kulturnih tradicija. On predstavlja dobar primjer za sve etničke
pjesnike i pisce, koji su perspektivni, koji teže etičkom i estetičkom, tako da
tradicionalna zajednica u tim agonijama čini savršenu temu.
Nema komentara:
Objavi komentar