Sam Shepard je svestran umjetnik. Najpoznatiji je kao pisac. Rijetki su pisci koji se istovremeno bave uspješno i drugim vidovima umjetnosti. Sjetimo se da je E. Th. A. Hoffman bio i sjajan skladatelj i slikar. Izvrstan je slikar bio i Leonid Andrejev. Od pisaca koji su se kao Shepard uspješno okušali u filmu spomenimo samo Jacquesa Brella i Yukija Mishimu. Od pisaca koji su i izvrsni glazbenici spomenimo Bulata Okudžavu, Borisa Viana i Jeffa Noona. Zapravo najsvestraniji od svih umjetnika zasigurno je uz Mishimu i Viana i Sam Shepard. U svijetu literature on je dramatičar, prozaist i pjesnik. U svijetu kazališta on je glumac, dramaturg i redatelj. U svijetu filma on je glumac, redatelj i scenarist. U svijetu glazbe on je skladatelj, tekstopisac i bubnjar avangardnog folk-rock benda. Shepard se osim umjetničkim bavio i drugim zanimanjima te bio i stajski momak, berač naranči, čuvar stada, strižač ovaca i nosač a poznat je i kao sudionik brojnih rodea. U tome ga se može usporediti s, primjerice, Jackom Londonom, Marekom Hlaskom ili Jerzyjem Kosinskim. No, za razliku od njih trojice Shepard nije obavljao razne fizičke poslove iz egzistencijalnih razloga. Zapravo on se i u životu ponaša kao glumac. Kao je to izvrsno zapazio Vladimir C. Sever – "Shepard je taj koji uspostavlja svaki svoj identitet, istražuje ga dokle se dade, te ga zatim odbacuje i poseže za novim."
Pisanje drama ograničava pisca više no bilo koji drugi književni rod. U svoje drame Shepard vješto umeće lirske pasaže no upravo mu je pisanje proznih zapisa dalo više slobode i mogućnost da u njih umetne i pjesme i eseje i dokumente i dnevničke zabilješke.
"Mjesec jastreba" (Hawk Moon, 1973.) Sam je Shepard podnaslovio kao "Knjiga kratkih priča, pjesama i monologa. Isto to vrijedi za knjigu "Motelski zapisi" (Motel Chronicles, 1982.). Hrvatski prijevod tih knjiga je uredio i zanimljivim komentarima i ilustracijama propratio Krunoslav Jajetić.
Knjiga "Mjesec jastreba" započinje istoimenom pjesmom u prozi: "Mjesec jastreba mjesec studeni mjesec mog rođendana mjesec kad zastudeni mjesec kad tajne prošapću na visoravnima drevnog svetog tla Hopija mjesec jelena i rogatog klana prvi znaci nasušne potrebe za molitvom prvi ples zmija u ustima duhovni ples crtež ruke i munje mjesec pranja duge crne kose mjesec mojeg rođenja – mjesec jastreba.[1]
Nakon ove pjesme u prozi slijede zapisi u prozi i zapisi u stihovima – pjesme koje se ponekad doimaju kao tekstovi pojedinih rock pjesama, kakve je Shepard inače pisao.
Koliko se u ovoj sjajnoj knjizi govori o rock glazbenicima? Mnogo. Spomenimo samo mjesta na kojima se spominje Bob Dylan, poznati glazbenik i pjesnik, Shepardov dugogodišnji suradnik i prijatelj. U zapisu "Zbriši (Pročitati slušajući Wild Horses)" Shepard spominje izmišljeni lik Kobra Moonstara[2] koji se "prisjetio Dylanove pjesme New Morning[3]. U zapisu "Tko bi to pomislio" stoji i ovo: "Tko bi pomislio da će Brecht čopiti Dylanovu svijest." Jajetić nam je uz ovaj zapis prezentirao i Dylanovu fotografiju objavljenu u časopisu Village Voice uz tekst "Brecht iz džuboksa". Dylan je Brechtov štovatelj i Brecht mu je jedan od uzora posebice stihovima iz drame "Opera za tri groša" koje je uglazbio Kurt Weil. U zapisu "Družba snova" Shepard piše: "Dylan s naočalima za sunce". Spominje Chelsea hotel u kojem je, podsjeća nas Jajetić, početkom sedamdesetih Shepard živio s pjesnikinjom i glumicom Patti Smith. Ranije je u tom hotelu živio i Bob Dylan.
Koliko se u Shepardovoj knjizi govori o piscima? Mnogo. Ako bi spomenuli samo dramske pisce, osim već spomenutog Brechta, tu je i poznati američki dramatičar Eugene O'Neill (1888. – 1953.) O'Neill je i autor drame "Magla" na koga Shepard misli u svojoj pjesmi "Električna magla", koja započinje stihovima: "O'Neill/ Magla / Električno / Svjetlo."
Koliko se u Shepardovoj knjizi govori o glumcima? Mnogo. Najviše o Busteru Keatonu po kojem je Shepard naslovio jedan zapis – "Bjegovi Bustera Keatona" . Tu je zapisao i ovo: "Ako pogledate bjegove Bustera Keatona nešto ćete zacijelo naučiti. najprije ćete naučiti da ne treba ni pokušavati. Vidite ga na djelu i shvatite da je riječ o dvostrukoj akciji u kojoj se dvije suprotnosti događaju istodobno. Primijetite da je lice tek lice i ništa više ili manje nego lice i upravo zato postaje više od lica, ali nemojte brinuti. Vidjet ćete da tijelo izvodi više nego tijelo može, i postajući povremeno više od tijela, a nekad manje, upravo zato postaje više od tijela. Vidite lice koje ne brine o tijelu i tijelo koje ne brine o licu i onda pobjegne. Uhvaćeni ste u promatranju a on u istom času pobjegne. Ono što vas najviše dojmi je spoznaja da ne brine o tome hoće li ga uhvatiti."
Koliko se u Shepardovoj knjizi govori o kaubojima? Mnogo. Tako u zapisu "Montana" spominje "svijetlonarančastu Roy Rogers svilenu maramu." A Roy Rogersa nazivaju "posljednjim istinskim američkim junakom" i "kraljem kauboja". Legendarni Roy Rogers (1911. – 1998.) bio je uz to i pjevač te filmski glumac, svestran dakle kao i Sam Shepard.
U zapisu "Glasovi mrtvih" (monolozi napisani za Open Theatre, 1969.) vidi se koliko Shepard poznaje kaubojske vještine s rodea. Vidimo to iz njegove drame "Lud od ljubavi". On sam je u jednom intervjuu izjavio da više drame ima u jednom rodeu no u svim kazališnim dramama.
Možda najbolje Shepardovu svestranost dočaravaju njegove fotografije iz praizvedbe Shepardove drame "Cowboy Mouth" (ovaj će naslov preuzeti jedna rock skupina kao svoj naziv) u New Yorku 1971. godine u kojoj sam Shepard glumi glavnu ulogu. Na nekima nosi kaubojski šešir a na nekima pjeva i svira gitaru. Sheparda su nazvali "kaubojem američkog teatra". Svestranog Sheparda nije moguće okarakterizirati u tri riječi. Ipak moramo priznati da što god da je radio Shepard je radio vrhunski.
Nema komentara:
Objavi komentar