U pjesmi "Poetsko veče", napisanoj 2003. godine i potom uvrštenoj u, do sad zadnjoj zbirci pjesama "Kriptus", Roman Kisjov nadahnuto je opisao dojam koji je na njega ostavio nastup irskog svećenika i pjesnika Pádraiga Dalyja u Vili Florici na jednom književnom festivalu u Rumunjskoj. Tom prigodom Kisjov kaže:
Ne razumjeh ni riječi
Tog drevnog i zagonetnog jezika
No pod njegovim nježnim naporom
Duša mi trepti
Zatim:
I Čudo doletje u času –
Pojavivši se pred nama
utjelovljeno u jatu ptica
(…)
I himne tog čudesnog zbora
Sliše se s glazbom riječi
u savršenoj harmoniji
Kisjov je shvatio da:
Sam Tvorac pozvao
Nevidljivi Savršeni Pjesnik
Pozvao je te čudesne ptice
iz rajskog Edena
da prisustvuju sakramentu
jedne neusporedive
Poetske liturgije
Isto to bi neki drugi pjesnik ili suptilni ljubitelj poezije mogao reći slušajući kako svoje stihove govori sam Roman Kisjov. Neki hrvatski pjesnik ili ljubitelj poezije razumio bi ponešto što bi čuo izgovoreno na bugarskom, slavenskom, dakle, nama bliskom jeziku. No i pri tom bi se pojavilo nekakvo čudo. Pjesnik Roman Kisjov, doduše, nije i svećenik, mada se tako izgledom, govorom i pokretima doima. U njegovoj poeziji stalno se provlači vjera u Boga, a kršćanski motivi česti su i u njegovim slikama. Motivi u njegovim slikama i pjesma se skladno prepleću. Sam Kisjov je izvrsni znanac teologije, mitologije, povijesti (osobito bugarske) i književnosti što se i vidi iz njegovih pjesama. Kisjov je, zapravo, rođeni pjesnik. Spomenimo i da je sin istaknutog bugarskog pjesnika i prevoditelja Zdravka Kisjova.
Roman Kisjov je pjesnik s istančanim osjećajem za mjeru. Do sad je objavio četiri zapažene zbirke pjesama. Zasigurno je napisao više pjesama, no probrao je ono što je iz svog pera smatrao najboljim. On je uz to i pjesnik koji teži sažetosti izraza, teži pjesničkom idealu da s malo kaže mnogo. Često je u stanju puno toga sabiti u svega tri stiha. Ovom prigodom ćemo pomisliti na haiku, klasičnu japansku poeziju. No osim dužine od tri stiha u tim minijaturama Kisjov se ne ugleda na haiku po onom o čemu piše mada postiže slične domete i čitatelj njegove poezije mora se vraćati ponovo i ponovo pročitanom da bi proniknuo u ove poetske rezbarije.
Već u prvoj zbirci pjesama Roman Kisjova "Vrata Raja" srećemo motive koji će se provlačiti kroz cijeli njegov poetski opus. Tu su prije svega prepoznatljivi kršćanski motivi vidljivi iz samih naslova pjesama - "Tvorac", "Čudo" i u ciklusu "Prije no što je rođen" te "Drugi potop", "Tajna večera", "Evanđelje" i drugi u ciklusu "Otkrivenje".
U ovoj zbirci je vrlo zanimljiva pjesma "Čudo". I ovdje se, kao i u spomenutoj pjesmi "Poetsko veče", javlja višeznačni simbol ptice (otjelovljenje ljudskog i kozmičkog duha), uz njega i leta (podsjetimo se da je naslov druge zbirke pjesama Kisjova – "Sjena leta"), te anđela, česti u poeziji Romana Kisjova.
Ovdje se i prvi put, u pjesmi "Svjetlo i mrak" prvi put javlja motiv svjetla u zbirkama Romana Kisjova, motiv koji će se postojano provlačiti kroz sve njegove zbirke, a koji će se javiti i u naslovu njegove treće zbirke pjesama, one po kojoj će i ova zbirka njegovih izabranih pjesama dobiti naziv.
Opreka svjetlo-tama će se također javljati u zbirkama Romana Kisjova, također i crno-bijelo, kao u pjesmi "Crno na bijelo" iz zbirke "Sjena leta" i "Grafika" iz zbirke "Vrata Raja" te "Apokalipsa" u zbirci "Hodočasnik svjetla". Zanimljiva je i sintagma Crno more (more u Bugarskoj) i poigravanje njome u pjesmama "Crno na bijelo" i "Apokalipsa" te "Bijeli stihovi" u idućoj zbirci "Sjena leta".
U drugoj zbirci pjesama Kisjova "Sjena leta" prvi ciklus nosi naslov "Put". Motiv puta također se sreće često u poeziji Kisjova. Taj ciklus počinje takozvanom programskom pjesmom "Moj put". Na njega se nadovezuje motiv hodočasnika. U zbirci "Hodočasnik svjetla" taj se motiv prepleće s motivom svjetla. Na njega se nadovezuje motiv pustinjaka (u tom ciklusu je uvrštena i istoimena pjesma). Na motiv puta se pak nadovezuje motiv leta (spomenut u naslovu druge zbirke Kisjova) i već spomenut motiv leta i ptice.
U ciklusu "Tajna" te zbirke posebno su zanimljive tri kratke pjesme u čijim se naslovima javlja riječ "sjena" iz naslova same zbirke: "Sjena ljudi", "Sjena pjesnika" i "Sjena leta".
U toj zbirci je također vrlo zanimljiv ciklus "Riječi". Pjesnik ovdje nadahnuto govori riječima o samim riječima nadahnuto i raznoliko. Vidljivo je to iz sjajnih pjesama: "Riječi", "Riječi-zvijezde", "Moje riječi", "Svijet riječi", "Procesija riječi" i drugih ovdje uvrštenih.
U trećoj zbirci pjesama Kisjova "Hodočasnik svjetla", s podnaslovom ne "stihootkrivenja", prvi ciklus nosi naslov kao i u prethodnoj zbirci - "Put". U njemu se nalazi, opet bi se moglo reći, programska, naslovna pjesma "Put". Potom i naslovna pjesma cijele zbirke – "Hodočasnik svjetla", a na koju se nadovezuje pjesma "Svjetlo" i "Prosvjetljenje".
U tom je ciklusu zanimljiva i pjesma "Izgnanik" koja nas pomalo podsjeća na Kavafisovu znamenitu pjesmu "Grad". Kavafis je jedan od Kisjovih poetskih učitelja, a on sam ga navodi u pjesmi "Itaka" iz zbirke "Vrata Raja". Kao i Kavafis Kisjov često koristi motive iz grčke mitologije.
Nakon pjesme "Put" motiv Anđela se u ovom ciklus javlja i u minijaturama "Jezero", "Žeđ" i "Prozor". U ovom su ciklus posebice zanimljive i pjesme "Mislilac", "Krilo" i "Post scriptum".
U ciklusu "Vječnost" u toj zbirci su pjesme s religijskim motivima: "Javljenje", "Ikona", "Noćni razgovor"…
Istaknuo bih u ovoj zbirci i ciklus "Natpis na kamenu" s pjesmama "Apokalipsa", "Zadušnica", "Knjiga"…
Četvrta zbirka pjesama Kisjova nosi naslov "Kriptus", što na grčkom znači skrivam, pokrivam. U ovoj zbirci, pretežno dužih pjesama, autor nije, kao u prethodnim, svoje pjesme grupirao u cikluse. Zbirku otvara naslovna pjesma "Kriptus", da bi se na nju logično nadovezala pjesma "Svjedok". Stil Kisjova u ovoj zbirci više teži proznom izrazu no što je to slučaj u prethodnim. Zoran primjer su prve, već spomenute, dvije pjesme.
U pjesmama koje potom slijede (na početku ovog pogovora spomenuta "Poetsko veče", te "Ecce poeta" i "Mistična ruža") pjesnik se kreće unutar znanih nam motiva. Zamjetljivo je kako Kisjov u ovoj zbirci više teži ritmičnosti no u prethodnim. Dojmljive su i pjesme "Rekvijem" te "Mi ćemo se probuditi".
Jednostavna, a duboka, misaona i duboko proživljena poezija Romana Kisjova zasigurno neće ostaviti ravnodušnim istinske ljubitelje poezije.
* * *
Bugarska je književnost hrvatskim čitateljima nedovoljno poznata. Zahvaljujući naporima pojedinih prevoditelja imali smo prigodu upoznati samo dio ove značajne književnosti. U domeni poezije su u tome dali svoj udio Vesna Parun koja je sastavila i antologiju "Vjetar Trakije", u domeni proze pokojni Ivo Balentović te Pero Mioč, a u domeni drame pokojni Tomislav Lipljin, jedini koji je na hrvatski jezik prevodio sa svih slavenskih jezika.
Nema komentara:
Objavi komentar