STAŽ

Danas sam sračunao da imam samo 8 godina staža, što je vrlo malo, s obzirom na moje godine. Od toga godinu kao fizički radnik, 8 mjeseci
kao izdavač obrtnik, suvlasnik firme "Triler" iz Rijeke (sam plaćao doprinose za mirovinsko), 4 mjeseca u struci (kao ekonomist se zaposlio u brčanskoj firmi "Termoelektro" da bi radio u špediciji koja nije za to vrijeme ni počela raditi i skoro 6
godina kao slobodni književnik, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, s čime je gotovo jer ne živim više u
Hrvatskoj.

Sjetih se oca koji mi je govorio: "Pitat će te starac gdje
ti je bila mladost!" Nisam mu ništa tada rekao, ali sad bih mu rekao da je živ i da mi to opet kaže - uzrok što imam tako malo staža nije moja lijenost, da nisam tu ja kriv
koji sam uvijek želio raditi. Moj otac me poticao da studiram ono što ne volim - ekonomiju. Ja potičem svoju djecu da studiraju ono što
vole, te mi je žao što mi sin ne studira kineski jezik, što je htio.

Kad sam zapeo na drugoj godini ekonomije preporučio sam ocu da mi pomogne, preko ljudi koje je znao. da se zaposlim i nastavim studij izvanredno, ali on to nije htio. Ponavljao sam godinu redovno i ništa
nisam položio. Poslije sam završio izvanredno višu ekonomsku radeći fizičke poslove preko omladinske zadruge (za što mi nije išao staž) i tako se sam školujući. Radio sam s bivšim puncem dvije godine u trgovini i
nije me htio prijaviti i plaćati staž iako je bio bogat. Nije bivša žena
htjela ni da radim a kamoli da mi je pomogla da završim studij za diplomiranog ekonomista u Osijeku.

Rekao bih sad ocu da ću ja raditi cijelog života da neću ni čekati penziju. Dočekao je i bio i on nakon 30 i više godina i da je spao na
bijednih 200 maraka što mu je bilo dovoljno tek za struju, vodu i
telefon.

Nekad je bilo u Jugoslaviji da slobodnim književnicima ide staž od prve objavljene knjige, možda i od prvog objavljenom teksta u nekom uglednom listu. Da bar meni ide od prve knjige, to bi bilo od 1987. Imao bih, dakle, više od dvadeset godina staža. Moj otac bi tada ušutio iako bi mu bilo čudno da netko može dobiti staž na osnovu pisanja. Ali nema više ni Jugoslavije ni mog oca.

Ja ću pisati dok sam živ, čak i u penziji, ako je dočekam.