subota, 7. veljače 2009.

Haiku





VELIKA KOLA


haiku


ZIMA


Prosinac.
Stari jelen žvače
iz čuvarove ruke.



Zimsko jutro.
Prolaznike promatraju
mali bolesnici.

Napušten kolodvor.
Brojčanik
bez kazaljki.

U restoranu -
zalogaj sukiyakija
zalijeva colom!

Srebrno pero.
Kao nokti
darodavca.


Tko sada
s Paga gleda
Velika Kola?


Javni zahod.
Netko je ukrao
toalet papir.

Obješene fotografije
skrivaju
paučinu.

Otvara vrata.
Sipaju vrelu juhu.
Nepoželjan gost.

Opet ću te vidjeti
mada spalih
tvoja pisma.

Ni onog parka,
ni one klupe,
nas kao nekad.


Udubljen jastuk.
Sumorne misli
U magleno jutro.

Nesta smiješka.
Poštar donio
samo račune.



Zaboravih razlog
ali i dalje
ne govorim s bratom.



Ja tužan, ti veseo -
udaljeni slušamo
istu emisiju.

Iako nema
tragova u snijegu, otvaram
poštanski sandučić.

Isto ogledalo
i sada je preda mnom.
A tebe nema.

Otvorena knjiga u snijegu.
Mladić sa slike u boji
leti visoko.

Samo šapa trag
po jutarnjem snijegu.
Veljača.

Bijela jelka.
Šareni prozor.
Gdje su mi sanjke?



Nova godina
opet je prošla.
Prljavi snijeg.

PROLJEĆE

Ubio muhu
na prvi dan
proljeća.

Okopnio snijeg.
Samo lonac ostao
od snješkovog ruha.

Oslušni more
ove martovske noći.
Umorno muči.

Beba od krpe
taman legla
u riblju konzervu.


Pčela u staklo.
Pomognem li joj -
ubost će me!



Autocesta.
Brončane mrlje nafte.
Spljoštena žaba.

Asfaltirana ulica.
Djeca se ne mogu
klikerati.

Sviraju Debussyija.
Netko u gledalištu
istresa sline!

U vitrini
čami
neraskinuta knjiga.

Stara učiteljica
u sumrak zalijeva
ukradenu ljubicu.

Proljetna šetnja.
Šarov nema rep
kao ni ja.

Proljetna kiša
pokvarila
književnu večer.



Proljetna kiša.
Starice spominju
jesen.

I ovog puta
bacili smo mačiće.
Peremo ruke.

Bačeni mačići
nemaju kome
presti.

Sam u kućici.
Ni za golog rođaka
puž nema mjesta.

Utorak.
Jedan po podne.
Kad dolazi ona.

Opet te sanjah.
Ti mene
nijednom.

Treće pismo.
A ne čuh
ti glas.

Dvogledom
gola okna
traži voajer.



Na sastanak žurim.
Vlak se vuče
kao kornjača!

Usamljeni žabac
doziva dragu
iz druge bare.

Učiteljica pokidala
kalendar. Učenici
križali dane.

Kukuriče pijetao.
Nezaposleni mladić
psuje nedjelju.


Grlica:
"Ma-ri-ja,
ku-puj kruh!"

Svibanjsko podne.
Pas leži u hladu,
te opet na suncu.



Trešnja kraj puta.
Prolaze suha usta.
Vratove krive.

LJETO

Igraju karte.
Dječak ne shvaća
zašto ih kriju.

Beethoveenova Peta.
Netko skladno
kuca na vrata.

Strašilo u polju?
Stari prosjak
hrani vrane!

Ustajem rano.
Trljam oči. Mjesec
i sunce - zajedno!

Zvjezdano nebo.
Ne znam što bih upisao
u tvoj spomenar.

Stara ćuprija.
Pod njom rijeka reče,
nad njom koraci.

Kako lijeno
protječu ljetni dani.
Ne pišem pjesme.

Riječna pličina.
Ribe bježe
u auto gumu.

Nesta svjetla.
Rekvijem posvećen
umrlom svicu.

U vrtu rajčicu
kokoši kljucaju.
Krvari.

Ponoć.
Okrugli mjesec
nad raskrižjem.

Raskrižje.
Četiri babe
ogovaraju.

Na krnjoj murvi
mrmlja
matori vrabac.

Iako nije
i ovaj zovu
Crni Vrh.

Žega.
Vrapci jedu
iz psećeg tanjura.

Stara vodenica.
Rijeka zalud teče.
Zabravljena vrata.


Ispod kamena
cijeli
svijet buba.

Kroz prozor
ulazi
prašina s ceste.

Kroz rešetke
ljudi su majmunima
smiješni.


Visoki jablan.
Ne mari za zvijezde
vrba do njega.

Juri vlak.
I lijevo i desno -
vojska suncokreta.

Jezersku tišinu
remete skokovi riba
i zamasi vesala.

Ne idem
da se ne bih vratio.
More dolazi k meni.

Gusta mreža
poklapa dva
spojena leptira.


Žega.
Pas i mačka
zajedno u hladu.


Bijeli oblaci -
ogledalo
zapjenjenog mora.

Iz mora uzima
živu ribu. Vraća
glavu i drob.


JESEN

Na antene
slijeću samo
svrake.

Zbunjen zastao
u slijepoj ulici
oštrač noževa.

Slika kraj prozora.
Pada kiša
i lijevo i desno.


Nedovršen kip
ostao u dvorištu.
Jesenja večer.

Bijelo vino.
Voda nije
tako mutna.

I on će doći
mada odavno mrtav.
Ti čitaš pjesme.

Posjekli bagrem.
Pod tom sam krošnjom
mislio na te.


S jasenom
umire
i njegov hlad.

S jasenom
ubiše
i njegov hlad.

Jesenji vašar.
Ponavljači
bježe s nastave.


Tri reda klupa.
Neprozirna okna.
Prvi dan u školi.

Staračke ruke
grčevito stišću
posljednji roman.

Jesenje jutro.
Opali list kestena.
Žuta sjećanja.


Kaktus u kalju.
U pustinji
ne bi uvenuo.


Izgubljen obiteljski
album. Žuta,
neznana lica.

Nova osmrtnica.
Prvi put čujem
za to ime.


Mutno staklo.
Škiljavo sunce.
Mamurluk.

Kišni petak.
Hoće li subota
ista biti?

Ne pada.
A kažem da
ne volim kišu.

Prije no što
odu na jug -
gledaj ptice!

Gledam prolaznike
i slažem
pasijans.

Poklopljene kazaljke.
Nitko nema vremena
misliti na me.


Nezavršeno pismo
čeka svršetak
TV emisije.

Sezona lova.
Olovni pad
neparnog fazana.

Sezona lova
Crveni mlaz
pretječe zeca.

Sezona lova.
Lavež pasa,
lavež gospodara.

Pokop na kiši.
Zar je i nebo
zaplakalo?

Pokop na kiši.
Smiješe se oni
s kišobranima.

Studeni.
Umirovljenik spaljuje
svoje stihove.

Ugašenu svijeću
na majčinom grobu
ponovo pale.

1 komentar: