nedjelja, 8. veljače 2009.

Pjesme: Vrijeme velikog posta (1987)














vrijeme velikog posta









HANIBAL ANTE PORTAS





NEMA VIŠE

Nema više starog čarobnjaka
(Sada to mogu sa sigurnošću da tvrdim)
Nađosmo ga smrznutog pod usahlom murvom
Konačno mrtvog pijanog. O sreće!
Majke nas više neće plašiti njime
Ni očevi batinati ako priđemo njegovoj kući
Iz koje nestaše alkemičarski spisi
Prašnjave knjige, raskovnici, talismani
Kao da ih nikada nije ni bilo






ODISEJ

Da ne bi Troje
Na zemlji bi ležo
I rogove pušto

Sad se mator vraćam
Onoj kurvi Penelopi

Odmoran da umrem





ENEJA GOVORI TROJANCIMA

Izaberite neku obalu
na putu od Kartage do Lacije
gdje ću biti
zaboravljen od bogova i sudbine

Znam, slika drugog Eneje
krasit će Cezarovu sobu
(skidam svoju rimsku budućnost
kao zmija košulju)

Romul će ubijati Rema, Kain Abela
u noćima dok me bude pohodila
Didonina sjena

Govorim ovo u nadi
da ćete me i vi
i Vergilije shvatiti







HANIBAL ANTE PORTAS

Zar još čekaš, Hanibale?
Napolju je hladno
Dođi da orgijamo!

Ne pravi se važan!
I mi ovdje i ti tamo
Za povijest smo isti






VRIJEME VELIKOG POSTA

Ponovo nastupa
Vrijeme Velikog Posta

Moj susjed
Malu sjedeljku sprema

Tema će biti
Stari nam Rim






ALEKSANDAR O DIOGENU

U buretu čuči
I krugove crta

Ne mari za žene
A pljuje na zlato

Donijeh mu jedan
Suvenir iz Azije

U bijesu ga razbi
(Zaklonih mu sunce!)






ATILA

Frak na meni, toalet
Kad preskočih Zid
(Da me vidi mama!)

Mali Huni debeli za konje
Još im teško
Da operu noge






HAREM

Danas jedna
Sutra druga

A bez lica
Sve su iste





MARKO KRALJEVIĆ

U vrijeme ratno
U vrijeme mirno

Gledam svoja posla
Orem carski drum







I OVE

I ove turističke sezone
spremno dočekujemo bogove

dobro došli, welcome
(492. isto rekosmo
columbu colonu & co.)

naočale stavljamo
sa zelenim staklom






NAPOLEON

Europa mi bješe mala
Sad Helena nešto veća

Tek dva metra
Previše će biti






TARZAN

Godinama me pohodi
čopor neotesanih majmuna
s metrom u ruci

Moji rođaci u krošnjama
gađaju ih plodovima džungle

Sablažnjava ih moj način života
i to ne kriju kada otresaju
perut civilizacije






NEAL ARMSTRONG

Zemlja na nebu
Moj rani korak


Zagledan u zvijezde
Ne očistih čizme






UDAR

On na zidu, svijeća
ti, ja i Novo

kad skinemo sliku
skinut ću i tebe

jer, stari moj
novo bit ću Ja




VELIKI BRAT

Rat je mir
Sloboda je ropstvo
A neznanje moć

Prtlja Veliki Brat

Ne smijem
Ugasiti radio

1984.






TRI SLUČAJA ADAMA ZADNJEG

1.
Pokupih svu hranu i pojedoh
Najposlije onu što najduže traje
Konačno sit

2.
Pišem memoare
koje ću samo ja čitati
dok sam živ

3.
I da je znao svoj situaciju
Ne bi se zbog toga
Previše uzrujavao












ITD





DANAS JE PRVI

Kroz mutno staklo prozora mog
vidim škiljavo sunce.
Danas je prvi.

U mojoj sobi
kiselo mamurni zrak.
Osjećam - danas je prvi.

Čujem na krnjoj murvi
mrmlja matori vrabac:
Danas je prvi.

Gle, dolazi poštar
na svome blatnom biciklu
i viče: Penzija, stari!

Danas je prvi.
Kupit ću opet rakije
i neću biti sam!






DANAS

Smućkaj pa prospi
Iz šupljeg u prazno

Ni pjesnici više nisu
Mačji kašalj

I tome slično






UTORKOM

U svijetu obojenu utorkom
nema mjesta za druge dane
utorak je jučer, utorak je sutra

ujutro ustajemo utorkom
uvečer umiremo utorkom

cio život u jednom danU






ITD

Na petom katu
Gospođa S. gladi
Četvrtu mačku

S trećeg smeće

Dvogled s prvog
Pilji u zastore

I tako dolje






PISMO

Pero, hartija na stolu
Datum u desnom uglu
Dvadeset prvi drugi
Dva i deset po podne
(poklopljene kazaljke)

Do TV emisije
Ostalo pet minuta

Ne mogu da pišem






NE SJEĆAM SE

Ne sjećam se više onoga srpnja
sporog dolaska vlaka, procvale nade
U mojim njedrima sirove pjesme
Za tvoje oči s pečatom vječnosti
Sati šutnje, natrula iskrenost
I saznanje o igri trokuta
Odlazim kao treći katet
I ne sjećam se više?






PJESMA U BIJELOM

S prozora načičkani
Mašu maramicama

Oprane ruke
Vode ih u krevete
Košulje im navlače

Sanjaju bijele sne






KROZ PROZOR KARTE

Otvorene gledam ih kako se dijele
Kao da nisu iz istog špila

Dama bez herca, dečko bez mozga
Za njima šepiri se mišićavi as
(Gorila ljubomornog kralja)

Stare gospođe bez aduta
Opet igraju partiju trača

S ove sam strane stakla
Slažem prezreni pasijans











SEZONA LOVA





SEZONA LOVA

Lebdim nad Zonom u listopadu
(Rastvor šuma, polja i rijeke)
Zbrajam slike u kružni mozaik:

Odsjaj dvocijevi u očima srne
Olovni pad neparnog fazana
Crveni mlaz pretječe zeca

Lavež pasa, lavež gospodara

Čizmama u Iskon






ONI

Da njih nema
Bilo bi dosadno
Živjeti u kavezu

Obučeni
Uspravni
I kruti

Zadnji krik evolucije





MAJMUNI

Spojivši kraće štapove
U jedan duži on
Lako skida bananu

S grana mu kličemo
Blago njemu u krletki!

Okreće nam leđa i puši
S majmunima taj ne zbori!







JEZERO

Modrac, srpanj '82.

Sjedim kraj oka jezerskog
(Tišinu remete skokovi riba
I plitki zamasi vesla)

Moja kazaljka malo je prešla

Jednom će obići krug






MORE

Odlaze masovno na more
Zaboravljeni od prošlog pohoda
Zaboravit će ga u povratku

Ne idem
Da se ne bih vratio

More dolazi k meni





KOSA

U sanduku ležim ćosav
Ovdje kosa nema prođu
Bježi gore ispred crva

Iznad zemlje niče



Nema komentara:

Objavi komentar