Pjesme: Ponavljači (2007)

P O N A V L J A Č I
















PROLAZNICI





TAMNI VILAJET

Nakon svega
ostaje nam kajanje.
I čemu izbor?





ZID

u početku samo zemlja
kasnije i zid
zemlja na zemlji

s mjeseca se
vidi samo zid





3 - 2 = 1

protiv Jednoga
trebalo nas Tri

jednoga smo oduzeli
Trojicu nas zapamtiše

dvojicu sam oduzeo
i ostao Jedan
zauvijek

opet ih se
urotilo Tri
na mene jednoga





PRAVEDNA KLIJEŠTA

Nekada samo su krivcu
Rezala ruke
Kasnije svakomu

U Muzeju Srama
Leže do giljotine

Legendu o njima
Pričaju djeci pred spavanje





STRIC

Pred nogama mojim
Leži glava mog sinovca
Dugo ga vidio nisam

Bože me prosti
S prosjacima živio
Dvor mi zasmrdio

Mada je imao pravo
Narodu sasvim svejedno
Tko na prijestolju sjedi





ČAJ

Grofica se izvezla kočijom
u pet po podne
da popije čaj s mladim
ljubavnikom bez pedigrea

Nisu čaj ni pili
al se tako kaže





DVORSKI MUDRACI

Masne su stranice knjiga
Od vaših pustih dodira

Mudrost se taloži
U vašim želucima

I pada po usmrdjelom
Zakonu gravitacije





KRALJ

Još jedan kralj je mrtav
Ni kraljevi više nisu
Što su nekad bili
Jedna litra plave krvi
Opet pala na burzi
Za kralja teško ćete
I ragu dobiti





POJEO VUK MAGARCA

Sve je dobro
što se dobro svrši
pojeo vuk magarca
nije mi ga majka rodila
i suzu neću pustiti

Čuh da me prokleo
što mu ne pomogoh
Da i mene isto snađe
Nije vjera tvrda u jačega





PSI I KARAVANE

Novu su karavanu
ispratili stari psi
opet lajući
u vezanom stihu





MONA LIZA

Možda bolno zaključan osmijeh
Danas bulje sitne oči
U obješen rebus

Daleko ispred Leonardo
Jedini zna rješenje

Je l' spavo s modelom?

U lice uzidan orkestar
Smiješno s novim
Osmijehom sve skuplja





ROBINSON

Tuđa stopa
na mom otoku

Idem po barut

Kruh i sol
čuvam za sebe







DIKTATOR

Skromno postavljen stol
ni traga crvenoj boji

Društvo mi prave
Laookon & sinovi

Za bolji tek





DIDI I GOGO

Čekali su Godota
Strpaše ih u zatvor

Ujutro ih pustiše
Ipak nisu krivi

Čekali su Godota
Strpaše ih u ludnicu

Ujutro ih pustiše
Ipak nisu ludi

Čekali su Godota
Strpaše ih u dom

Ujutro ih izbaciše
Godot nije došao
platiti smještaj

Čekali su Godota
Nikom nisu smetali






RATNICI

U borbu poslani mi
Ubojice lopovi lažovi
Ako se vratimo dobro je
I ako ostavimo kosti

Koliko će još ološa
Na zemlji počivati?





USUD

varijacija na pjesmu "Slučajni susreti" Katsumi Tanake

Što nisi znao
sad možeš znati:

Žena suđena tebi
već tri je stoljeća mrtva

Tvoj najbolji prijatelj
još ni rođen nije

Sad umri sam
onako prokleto sam
kao i rođen što si





EPITAF ZA MICKEYJA MOUSEA

Ovdje leži crnokožac
(To za miša nije bitno)

Volio ga Zapad
Nešto manje Istok

Nikad nije
Oženio Mini









PONAVLJAČI





SVJETLO

Nestade svjetla
još jedan smak svijeta
zgasnula kutija
što se ceri i blebeće
i sad htio ne htio
moraš razgovarati

U početku bijaše Riječ
I bi Svjetlo





PRVI DAN U ŠKOLI

Dva po dva
U tri reda

Neprozirna okna

Za početak
Švrljasmo klupko

Tko nije htio
Dobio je pljusku






30

U tridesetoj počinjem
kada su spiljski ljudi
prestajali raditi živjeti
mladi starci tek su
dočekali prvu unučad

Nisam više mlad
i teško da ću moći
stići ijedno dijete





SEMAFOR

Zeleno je kratka mladost
Žuto tren pobjede
A crveno gnjevna starost






PONAVLJAČI

Ponavljači greške
Pljuju maze
I kolju se tupim nožem

Brišu retrovizore

Drugi samo prolaze
Netko mora i ostati





UČITELJICA

Od učiteljice historije
ne naučih kako se živi
sve njene riječi zaboravih
osim tvrdnje da ovo stoljeće
započe 1. 1. 1900.

Sagnuh glavu u zadnjoj klupi
Njen najgori učenik





POVRATAK

Zauvijek napuštam
Moj školski sat

Moj tutor se hvata
Za glavu konačno
Uvjeren da nisam sazrio

Na mostu svjestan
Pravoga povratka





TERET

Upozoriše me: moje
ruke mogu podići i teže
stvari od pera
Ne žele još jedan
teret na društvenoj grbači

U bilješci o piscu
ću se hvaliti:
Obavljao najteže
fizičke poslove

Oni ako i uzmu tešku
knjigu u ruke
iznenadit će se:
zar je on sve to vrijeme
stigo i pisat?





ZGUBIDAN

gledam dok se žure
platili da rade
kumovi, rođaci, kolege
plaćeni da rade

u radnu knjižicu
upisan im novi dan

moja je ko nova

da sam bar i ja





PRED OGLEDALOM

Kad ću moći
pred ogledalom reći:

Stvari idu svojim tokom
I pri tom ne zijevnuti
već podrignuti
snažno i pošteno





NITKO I NIŠTA

O toj smo temi dugo raspravljali
Dok na kraju nisam priznao:
Ne radim niti sam radio

Pogleda me sažaljivo
I zatvori adresar

Nisam se naljutio
Ni ja ne bih u svoj upisao:
nitko i ništa





STANAR

Stanar sobe
tri sa tri

Izlazi

Plaća i čeka

Uzlazi

Podgrijava nadu





KORIST

Pročitah vaš oglas
Što bih priložio uz molbu?

Ništa. Od tvoje pošiljke
korist će imati samo
pošta, jer
primljeni već radi

Zašto platiste oglas?

Po sili zakona
korist imaše samo novine

Zalupih slušalicu

Tako prođe još jedan
beskoristan dan





UDRUŽENJE BRZIH

Sanjaju debele oblake
i slomljene kazaljke

Žure da čekaju
Čekaju da žure





TREBA

Treba katkad
kao zmija
kriti noge
harlekinski
štucati
kao kameleon





ŠKOLJKA

Nešto nije u redu
s ovom školjkom
na zrnce pijeska
ne uzvrati biserom

Tako drugo, treće...
Dok ne skonča

Perem ruke u akvariju
Tko za školjkom plače




KAO NEKAD

I sad kao nekad
Prave žene krivi muževi
Poslije ispravno ostavljaju
Pa biraju još gore
Zaborave djecu i žene
Imena živa i mrtva
ima i gorih stvari

A tek mozak zakovani
koji svraka popi
Kao ptičji ručak
njen zagori il nepečen

Kaže da ja kuham
nisam vesla siso
Ako hoćeš znat

Takvi su vam muški
A ni one nisu bolje
Kada nema trećeg spola
Dobar je i ovaj
Kakav je takav je
Kud si gledala
Osta ćorav kod očiju





ZAJEDNO SMO

Zajedno smo opet kažeš
Nismo ono što smo bili
Dal će reći da smo bili
Oni treći što će doći
Imena se lako tope
Mada nismo tek od jučer
Zajedno smo ipak kažeš





KRAJ

Ovo je kraj,
ja te volim,
ovo je kraj.[1]

Ja te ne volim
i nikad te nisam ni volio.
Al šećer uvijek
ostaje za kraj.





POSLJEDNJA POSTAJA

Na posljednjoj silazim postaji
Mala moja zajedno smo
Ne do groba već do groblja
Gdje ispod križeva trulih
Leže gnjila trupla
koja nikad nići neće





UMRI

Umri na primjer
petkom u pet
po podne

Ljudi umiru samo
s lutrijom u džepu





UMIRU DOBRI

Umiru dobri, gadovi ostaju
O toj tvrdnji
ne želim raspravljati

Ako je i točna
ja nisam živi dokaz





LOV

Na kraju
kad nam nije uspjelo smaknut
niti jednog vrapca
ne preosta nam ništa drugo
do gonit jedan drugog
i puškom ciljat
u stražnjicu





NA KRAJU
kada su svi putevi spoznati
svi krajevi naslućeni
sve mogućnosti ispitane
preostaje još samo
živjeti



[1] Robert Sheckley