INTERVIEW sa Žarkom Milenićem
Razgovarao: Davor Banović
Intervju s piscem Žarkom Milenićem objavljujemo povodom njegova objavljivanja zbirke priča za djecu OD ŠKOLE DO KUĆE, u zajedničkom izdanju izdavačkih kuća RINAZ i GRAFTRADE iz Rijeke.
Vi se već dugo bavite pisanjem. Kada ste, gdje i kako počeli?
Počeo sam davne 1976. godine kao petnaestogodišnji gimnazijalac u mom rodnom gradu u Brčkom kada sam napisao prvu priču. Četiri godine kasnije objavio sam prvu priču pod naslovom "Ivanovi puževi". Uvrštena je u ovu knjigu.
Trenutno živite u Rijeci, a ranije ste živjeli u nekoliko gradova, i možda opet selite. Otkud tolika seljenja? Služe li vam ona kao inspiracija za pisanje? Vaš roman "Preludij", napisali ste u Osijeku.
Selio sam se iz egzistencijalnih razloga svaki put u nadi da će mi na novoj adresi biti bolje. Volio bih se konačno negdje skrasiti. Još uvijek nemam stalni posao i još uvijek sam podstanar. Seljenja me nadahnjuju i ono što mi se događa prenosim na papir. Naizmjenično u Osijeku i Bizovcu sam živio deset godina i mjesto radnje "Preludija" te još nekih mojih djela je Osijek te izmišljeni grad Bukač.
Recite nam nešto više o svojim romanima! Koji vam je najdraži i zašto?
Napisao sam više romana a objavio tri. Jedan je fantastični, drugi ljubavni a treći znanstveno-fantastični. Mogu pisati bilo koji literarni žanr i roman koji se događa bilo gdje. Najdraži mi je moj prvi objavljeni roman "Pojela ih kiša". Napisan je u jednom dahu za mjesec dana ali dugo je bio planiran. Mislim da sam u njemu uspio jednu složenu zamisao prenijeti na papir bolje no što je slučaj u drugim mojim romanima.
Recite nam nešto o vašoj novoj knjizi za djecu! Kako je nastala? Kojoj dobi je namijenjena?
Želio sam moje priče za djecu, od kojih su neke objavljene u časopisima, skupiti na jednom mjestu. Godinama sam zbirku dopunjavao i izbacivao priče koje sam smatrao manje uspješnim. Nadahnuće sam našao u mom djetinjstvu u Brčkom ali i u promatranju moga sina Leontina i kćerke Izabele kako rastu. Kćerki je knjiga i posvećena. Knjiga je namijenjena učenicima osnovne škole i to kako nižih tako i starijih razreda.
Jeste li se osim ove vaše nove knjige prije bavili pisanjem za djecu?
Ove priče su prvo što sam pisao za djecu. Kasnije su nastala tri igrokaza i roman posvećen mom sinu. Ali to još nije objavljeno.
Planirate li se još baviti pisanjem za djecu? Priča se da je ono teže od pisanja za odrasle.
Započeo sam novi roman za djecu koji je ustvari bajka kao i napisani roman "Leon, čarobnjakov učenik". Maksim Gorki je izvrsno rekao: "I ono što je najbolje za djecu je tek dobro." Vrlo je teško pisati za djecu. Ali meni to pričinjava zadovoljstvo pogotovo kad vidim da se djeci sviđa. Tako su učenici škole "Braće Radić" iz Gunje komentirali neke priče iz ove knjige još dok su nastajale.
U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, ima učenika koji vole pisati, i žele se možda u budućnosti posvetiti pisanju. Imate li možda poruku za njih? Ima li uopće recepta kako postati dobar pisac?
Pisanje se uči iz knjiga. Poznati pisac Arthur C. Clarke savjetovao je mladim piscima da čitaju jednu knjigu dnevno. Kao mladi pisac ja sam taj savjet bio prihvatio. Nećete postati dobar pisac ako nemate talent za pisanje. On ne mora biti izuzetan ali bitno je da ste vrijedni i uporni. Uspjeh će doći sam po sebi.
("Ernest", Ernestinovo, 2000)
Razgovarao: Davor Banović
Intervju s piscem Žarkom Milenićem objavljujemo povodom njegova objavljivanja zbirke priča za djecu OD ŠKOLE DO KUĆE, u zajedničkom izdanju izdavačkih kuća RINAZ i GRAFTRADE iz Rijeke.
Vi se već dugo bavite pisanjem. Kada ste, gdje i kako počeli?
Počeo sam davne 1976. godine kao petnaestogodišnji gimnazijalac u mom rodnom gradu u Brčkom kada sam napisao prvu priču. Četiri godine kasnije objavio sam prvu priču pod naslovom "Ivanovi puževi". Uvrštena je u ovu knjigu.
Trenutno živite u Rijeci, a ranije ste živjeli u nekoliko gradova, i možda opet selite. Otkud tolika seljenja? Služe li vam ona kao inspiracija za pisanje? Vaš roman "Preludij", napisali ste u Osijeku.
Selio sam se iz egzistencijalnih razloga svaki put u nadi da će mi na novoj adresi biti bolje. Volio bih se konačno negdje skrasiti. Još uvijek nemam stalni posao i još uvijek sam podstanar. Seljenja me nadahnjuju i ono što mi se događa prenosim na papir. Naizmjenično u Osijeku i Bizovcu sam živio deset godina i mjesto radnje "Preludija" te još nekih mojih djela je Osijek te izmišljeni grad Bukač.
Recite nam nešto više o svojim romanima! Koji vam je najdraži i zašto?
Napisao sam više romana a objavio tri. Jedan je fantastični, drugi ljubavni a treći znanstveno-fantastični. Mogu pisati bilo koji literarni žanr i roman koji se događa bilo gdje. Najdraži mi je moj prvi objavljeni roman "Pojela ih kiša". Napisan je u jednom dahu za mjesec dana ali dugo je bio planiran. Mislim da sam u njemu uspio jednu složenu zamisao prenijeti na papir bolje no što je slučaj u drugim mojim romanima.
Recite nam nešto o vašoj novoj knjizi za djecu! Kako je nastala? Kojoj dobi je namijenjena?
Želio sam moje priče za djecu, od kojih su neke objavljene u časopisima, skupiti na jednom mjestu. Godinama sam zbirku dopunjavao i izbacivao priče koje sam smatrao manje uspješnim. Nadahnuće sam našao u mom djetinjstvu u Brčkom ali i u promatranju moga sina Leontina i kćerke Izabele kako rastu. Kćerki je knjiga i posvećena. Knjiga je namijenjena učenicima osnovne škole i to kako nižih tako i starijih razreda.
Jeste li se osim ove vaše nove knjige prije bavili pisanjem za djecu?
Ove priče su prvo što sam pisao za djecu. Kasnije su nastala tri igrokaza i roman posvećen mom sinu. Ali to još nije objavljeno.
Planirate li se još baviti pisanjem za djecu? Priča se da je ono teže od pisanja za odrasle.
Započeo sam novi roman za djecu koji je ustvari bajka kao i napisani roman "Leon, čarobnjakov učenik". Maksim Gorki je izvrsno rekao: "I ono što je najbolje za djecu je tek dobro." Vrlo je teško pisati za djecu. Ali meni to pričinjava zadovoljstvo pogotovo kad vidim da se djeci sviđa. Tako su učenici škole "Braće Radić" iz Gunje komentirali neke priče iz ove knjige još dok su nastajale.
U našoj školi, kao i u svakoj drugoj, ima učenika koji vole pisati, i žele se možda u budućnosti posvetiti pisanju. Imate li možda poruku za njih? Ima li uopće recepta kako postati dobar pisac?
Pisanje se uči iz knjiga. Poznati pisac Arthur C. Clarke savjetovao je mladim piscima da čitaju jednu knjigu dnevno. Kao mladi pisac ja sam taj savjet bio prihvatio. Nećete postati dobar pisac ako nemate talent za pisanje. On ne mora biti izuzetan ali bitno je da ste vrijedni i uporni. Uspjeh će doći sam po sebi.
("Ernest", Ernestinovo, 2000)
Nema komentara:
Objavi komentar