DVIJE POBJEDNIČKE PJESME[1]
Sedmoprstim šipkom ružin grm,
nezamjetno divlja, postaje:
izrod poslije pojave cvijeća,
crvenosmeđe rađa plodove.
A vrijedi li u crnoj peći ispeći,
prekrasnu glinu u peći ispeći,
prekrasnu crvenu glinu?
Zlatne ribice u zapuštenom ribnjaku
postale ogromni, masni
karasi - na nauljenim tavama
sad drhte od nestrpljenja.
A vrijedi li u crnoj peći ispeći,
prekrasnu glinu u peći ispeći,
prekrasnu crvenu glinu?
Neka niko ništa ne shvati, ništa
ne nauči druge, ni sam ne nauči,
jer u pjesmi mojoj niti riječi,
niti muzika nisu najvažniji.
A vrijedi li u crnoj peći ispeći,
prekrasnu glinu u peći ispeći,
prekrasnu crvenu glinu?
2
Oskoruša lijepo
raširila ruke,
a nema ni mećave, ni studi -
tove se na lapavici
perja hrpe,
o njoj ne brinite nimalo.
O Anđele moj ognjenog lica,
molim te, iskreno reci,
šta činiti kad mrtva sjenica
u ruci stisnutoj leži?
Ne vide slijepi
ne čuju gluhi,
o njoj neće reći nijem,
koja gradom
tuče, posipa
sad blato, sad nestalan snijeg.
O Anđele moj ognjenog lica,
molim te, iskreno reci,
šta činiti kad mrtva je Felica[2],
lišena krune, reci mi?
Nema komentara:
Objavi komentar