subota, 17. svibnja 2014.

Jidi Majia: MANIFEST MEĐUNARODNOG PJESNIČKOG FESTIVALA NA JEZERU QINGHAI



Jidi Majia

MANIFEST MEĐUNARODNOG PJESNIČKOG
FESTIVALA NA JEZERU QINGHAI

Jedna od najranijih kolijevki ljudskih pjesama, izvor glavna tri kineska plovna puta, Qinghai se ponosi topografskim položajem u svijetu na najvišem platou, što stoji u netaknutom sjaju i okružen pjesničkim oreolom, sa zamamnim i poletnim pjesnicima, od tamo i onamo,  izdaleka i iz široka, skupljenih na obalama svetog Jezera Qinghai, koji su svjedoci velikog kulturnog događaja. Danas, mi - ovako malena migracijska kompaktna zajednica od 220 pjesnika iz 34 zemlje, poređani duž obale jezera, svečano proglašavamo manifest, jaki afirmativ naše pjesničke svijesti kao i svetinju pjesničke umjetnosti.
Prije svega, mi smo uvjereni od pamtivjeka da je najljepše ono što se dogodilo nama, ljudima, je to da smo u posjedu pjesništva. Zahvaljujući prvoj generaciji trubadura i pjevača balada, ljudi su izašli iz haosa, izašli iz jurske džungle opstanka u osvit civilizacije. Pjesništvo vodi porijeklo iz naših drevnih saga, proročkih i pjesničkih dijaloga s božanstvima i iz njihovog međusobnog kontakta. Nepromjenjivi i najstariji umjetnički oblik unutar kompasa raznolikog ljudskog razgovora, pjesništvo se pokazalo kao najvitalnije i najuticajnije. Nezamislivo je da bi čovjek preživio uza sve na svom putu bez unutarnjeg podstreka kao što su Ilijada, Gesar[1] ili Knjiga Pjesama[2]. Pjesništvo je kišna kap koja njeguje život, sunčeva svjetlost koja ublažava melanholiju, posljednja božanska sila koja čisti i uzdiže ljudsku prirodu. Nekoliko nadahnutih stihova Homera, Li Poa i Shakespearea pročisti nas i pretvara naše prosto okruženje u vilinsku zemlju. Uvijek ispred nas, bdijući uz ljudske aktivnosti, pjesništvo je bilo blisko spleteno sa svim kulturnim temama koje su učinile naš duhovni životni mogućim.
Osvrnuvši se na prošli vijek vidimo prelijevanje ljudske slave kao i naše vlastite sramote. Bilo je tada previše nezaslužene patnje. Takođe i obilja božanski inspirisanog iskupljenja. Izazov je pretvoren u priliku i krizu, u novi poticaj. Fermentacija proračunate Racionalnosti je dovela do procvata nauke i tehnologije odvajanjem velikog potencijala skrivenog u unutrašnjim dubinama ljudske psihe. U svojim naporima da sputa i eksploatiše prirodu, čovjek je postigao najpuniju mjeru slobode koja nosi težinu u njegovim drskim rukama. S druge strane, prekomjerna ovisnost o mašinama i računarima je uzelo svoju cijenu, rađajući duhovno izopačenje i gušenje ličnosti u masi, kao i drastično smanjenje kreativnosti.
Ali postoji i dalje nada i nada je ponovo nađena u pjesništvu, biti ljudskog intelekta i oku ljudske savjesti.  Pjesnike, bez obzira na porijeklo ili vjeru, je sve obdario Tvorac čistim pjesničkim srcem, lupanjem srca i vatrenošću od začina za Istinu, Dobrotu i Ljepotu. U ovom času, ovdje u blizini sunca, mi pozivamo sve naše kolege i sve one koji žele da budu prosvjetljeni ponovo da nam pruže uvo za proglas našeg manifesta.
Mi proglašavamo svečano da ćemo se obavezati da obnovimo integritet prirodne etike ljudskog kontakta s prirodom, premošćivanje komunikacije i razumijevanja između kultura, održavanje baklje drevne nade u vjeru za život i da se zalažemo za svijet gdje uzajamno poštovanje, briga i ljubav prevladavaju.
Mi proglašavamo u smrtonosnoj slutnji da ćemo preduzeti da se očisti jezik i objasni pjesništvo u ime kojeg suprotstavljamo mir ratu, pravdu zlu i sa tim sredstvima mi se ističemo, mi ćemo nastojati da odbijemo patnju i smrt.
Posljednje, ali ne i manje važno, to je da ćemo dati najviše od sebe da unesemo sklad u naša ostvarenja, onaj koji je prvenstveno pjesnički, kosmički u opsegu i zavrijediti ljudsko dostojanstvo, u preoblikovanju zdravog i odanog odnosa, uključujući sva osjetljiva bića u svijetu. Tu leži, mi vjerujemo, odgovornost pjesnika kao i veliki zadatak pjesništva.
Zbog naše odgovornosti, za misiju ove vitalne ljudske umjetnosti, mi ćemo podržavati naše tople usrdne molbe s muzama neumoljivo. Nikad nas ne napuštajte. Dajte nam inspiraciju i učinite nas osjetljivim na vaš šarm tako da se sada i ovdje, pred licem svetog Jezera Qinghai, odlučimo i molimo:
Da se Majka Priroda duboko poštuje.
Da život u svim oblicima bude nestegnut i slobodan.
Civilizacija neka bude održavana u istinskoj nepovredivosti.
I napokon neka se pjesništvo ukorijeni u ljudskim srcima.

Avgust, 2007.

Preveo s engleskog
Žarko Milenić


[1]  Epski ciklus mongolskih naroda iz XII. v. s varijantama u Kini, Tibetu i Rusiji – prev.
[2] Najstarija zbirka kineske poezije, nastala od XI do VII v. p. n. e – prev.

Nema komentara:

Objavi komentar