PABLO NERUDA (1904-1973), čileanski pjesnik, dobitnik Nobelove nagrade, jedan od najznačajnijih pjesnika dvadesetog stoljeća, antifašist, borac, govornik i diplomat. Objavio je oko 35 zbirki pjesama koje su prevedene na sve poznatije svjetske jezike. Pjesnik ljubavne i angažirane poezije. Najvažnije mu je djelo Sveopći spjev (1950) u kojem je ispjevao "himnu o stradanjima, radostima i životu naroda Južne Amerike".
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI1924.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Preveo: Zvonimir Golob
Noćas bih mogao napisati...
Lijepo je to napisao, rekla je
Lijepo je to Neruda napisao
Ali danas to svatko može napisati
Nisam na to rekao ništa
Nisam rekao ono što bih rekao drugom
Napiši ti kad može svatko
Lako je napisati ono što je Neruda napisao
Lako je napisati takvo nešto poslije njega
Nisam to rekao djevojci koju sam volio
Bojeći se da se ne naljuti
I tad ne bi bilo šanse da zavoli
Onoga koji je već voli
Koji pred njom ne misli svojom glavom
Nisam rekao ništa i možda sam pogriješio
Trebao sam se složiti s njom
Rekao da ja mogu i bolje
Da mogu napisati bolje stihove
Posvećene njoj, bolje od već napisanih
I mojih i Nerudinih
Udala se za onog koji stihove nije pisao
Koji stihove nije ni čitao
Uz njega neće ni ona više
Misliti na Nerudu i još manje
Na onog koji će je se i dalje sjećati
Dok bude čitao Nerudine stihove
Nema komentara:
Objavi komentar