Portret Amerike Cormac McCarthyja je na obojen u crno i umrljan krvlju. Slavljen prvenstveno zbo svoje trilogije Granica (Border), koja se sastoji od romana Svi lijepi konji (All the Pretty Horses, 1992), Križanje (The Crossing, 1994) i Gradovi ravnice (Cities of Plain, 1997), on je napisao i pet drugih romana, koji su svaki snažan primjer njegovih sumornih vizija. Čuvar voćnjaka (The Orchard Keeper, 1965), je priča o ruralnom Tennesseeju i nasilju koje prožima malenu zajednicu, paravac koji slijedi presotali dio njegovog opusa. McCarthyjeva sljedeća dva romana su Vanjska tama (Outer Dark), priča o nezakonitosti, čedomorstvu i incestu, i Dijete Boga (Child of God) s njegovim glavnim likom, Lesterom Bailardom, serijskim ubojicom i nekrofilom koji skriva leševe svojih žrtava u spilji, nastavljaju otkrivati McCarthyjevu opsesiju košmarima američkog života. Suttree (1979) je bitan i gusto pisan roman, koji je McCarthy pisao dvadeset godina. Suttree napušta svoj način života u srednjoj klasi i obitelj da bi živio u trošnom brodiću na stiškoj[1] rijeci i provodi vrijeme s kradljivcima, pijancima i cijelom galerijom grotesknih izopćenika. Letargija njegovog života na paklenoj rijeci kreće od provale užasnog nasilja do kobne, traumatske ljubavne veze. Knjiga nalikuje nekoj vrsti crne parodije > Steinbeckovog romana Tortilla Flat. Nakon što mu je dodijeljena prestižna stipendija MacArthur zaklade 1981. (kojom je predsjedavao Saul Bellow koji je hvalilo McCarthyjeve 'životne i smrtonosne rečenice), on je imao vremena da se koncentrira na svoj sljedeći roman. To je bio Krvavi meridijan ili Večernje crvenilo na Zapadu (Blood Meridian, or the Evening Redness in the West, 1985), koji mnogi smatraju njegovim remek-djelom. Na Američkom Zapadu je potpuno nestala bilo kakva vrsta mitologije ili junaštva i opisan je kao pakao. Dva glavna lika su 'Kid', sirotan bez imena ali sklon 'bezumnom nasilju', i 'Sudac', lukav psihopat koji je uz to suncem opržen > Melvilleov Kapetan Ahab u beskonačnom oceanu. Bescjenje života koji je zamišljen u tom paklenom svijetu su uočili kritičari koji su izračunali da se, u prosjeku, događa ubojstvo na svakoj petoj stranica. Iako je trilogija Granica komercijalno potvrdila McCarthyjev status, Krv meridijana ostaje njegovo ključno djelo, izvanredan portret apokalipse koja uništi sve, te nema čitatelja, koji nije zanesen McCarthyjevog snažnom i hipnotičkom prozom.
(Iz knjige "Vodič za dobre čitaoce")
P. S.
McCarthy je dobio Pulitzerovu nagradu 2007. za roman Cesta (The Road), a 2005. njegov roman Nema zemlje za starce (No Country for Old Men) je adaptiran 2007. za istoimeni film Braće Cohen, dobivši četiri "oskara", uklučujući onaj za najbolji film te godine. Njegov roman Krvavi meridijan je po magazinu Time stavljen na popis 100 najboljih knjiga na engleskom objavljenih između 1923. i 2005 I zauzeo mjesto na sličnom popisu iz 2006. The New York Timesa s najboljim američkim knjigama proze objavljenim u zadnjih 25 godina. Književni kritičar Harold Bloom smatra McCarthja jednim od četiri najbolja suvremena američka romanopisca, uz Thomasa Pynchona, Don DeLilla i Philipa Rotha. Često ga uspoređuju s Faulknerom.
Preveo Ž. M.
[1] Stig (Styx) je rijeka u grčkoj mitologiji koja tvori granicu između gornjeg i podzemnog svijeta mrtvih (prev).
Nema komentara:
Objavi komentar