SALINGER, J. D. (1919)

Salingerov jedini roman, Lovac u žitu (The Catcher in the Rye, 1951), je vrludavi monolog sedamnaestogodišnjeg Holdena Caulfielda. On je pobjegao iz internata netom prije Božića, i provodi nekoliko dana lutajući New York Cityjem dok on odluči da li ići kući ili ne. On osjeća da je njegovo djetinjstvo prošlo i da je doba nevinosti prošlo, ali on mrzi lažni, bezosjećajni svijet odraslih (koji simboliziraju plastični božićni ukrasi i sezonu lažne dobre volje). On misli da je biti odrasla osoba oblik predaje, ali on to ne može nikako izbjeći. On luta gradom, govori besciljno taksi-vozačima, domarima, konobarima, pros­titutkama i svojoj mlađoj sestri Phoebe, koju pokušava upozoravati da ne odraste. Napokon, neizbježno, on se predaje ili možda pobjegne, dok mi uočimo da je ono što smo tek pročitali je njegova 'ispovijed' psihijatru u domu za mentalno oboljele. Salinger je postavio pitanje o tome kako vratiti moralnu nevinost i u njegovim drugim djelima, ciklusu priča o nadarenoj, mentalno nestabilnoj obitelji Glass. U 'Franny and Zooey', najdirljivijoj od tih priča, riječ je o Zooeyju Glassu, glumcu, koji govori svojoj sestri Franny nakon sloma živaca. To je izvedba blještave tehničke briljantnosti i pune nježne dobrote, no - to je tipičan Salingerov tmurni pogled na ljudsko moralno nastojanje - iako on pomaže Franny trenutno, ona ne pridonosi širenju dobra u svijetu.

Priče o obitelji Glass su skupljene u knjige Franny and Zooey, Devet priča (Nine Stories) i Podignite krovnu gredu visoko, tesari (Raise High the Roofbeam, Carpenters).

(Iz knjige "Vodič za dobre čitaoce")

Preveo s engleskog Ž. M.