PUT IZVORA
A kad su dugim putem konačno stigli do izvora, putem krvavim, znojnim i suznim, kad su konačno
utažili žeđ, učinilo im se da taj maleni, plitki i zabačeni izvor i nije bio
vrijedan dugog puta kojim su lili svoje tečnosti, koji su topili svojom
dragocjenom tekućinom, puta kroz pustinju čiji je pijesak sve to žedno
upijao, puta čiji je značaj svatko od
njih jednako preuveličavao, i smatrao da je izgubio više vode nego što je
doista izgubio, vode koju će obilato nadoknaditi tek ovdje, na izvoru kojeg na
karti nije bilo, o kome nitko nije pisao niti će ga se napojen sjećati i
zažališe što su zbog ove sitnice izgubili toliko milja, dana i truda, nesvjesni
da razmišljaju tipično ljudski, da je njihov minuli put bio tako mali naspram
onog koji izvoru predstoji, put nemjerljiv, nesaglediv i nepojmljiv želucu
punom vode koja više nije ni svježa, ni hladna ni pitka ali koja teče nekim
putevima kojih, nekad žedni, putnici također nisu bili svjesni.
Badavca,
Istra, 2004.
